Kroz princip štipanja i širenja nastaje stambena zgrada

Yves Dreier i Eik Frenzel razvili su petougaoni tlocrt za trouglasto imanje na padini brda u Cirihu. Ono što zvuči komplikovano ispostavilo se kao pametna ideja, jer im je to omogućilo da ispune visoke zahtjeve naručioca. Pronašli su i pametno rješenje za uređenje stanova planiranjem ortogonalnih malih prostorija sa svijetlim pregradnim zidovima i postavljanjem protočnih dnevnih boravaka sa trpezarijama i otvorenim kuhinjama.

Sa stepeništem na fasadi zgrade, arhitekte su prošli bez hodnika u unutrašnjosti zgrade. Stepenice su, s druge strane, proslavljene od strane planera: one se obmotavaju oko zgrade, stvarajući 15 kvadratnih metara više korisnog prostora iznutra usmjeravajući svaki sprat prema van, a služe i kao poluprivatni balkoni i zone za sastanke. Ova ideja je bila važna za arhitekte i dobro je prihvaćena od strane stanara.

Specifična parcele generiše oblik zgrade, trougao-pravougaonik sa dva skraćena ugla. Unutar vanjske matrice, unutrašnja prostornost evocira fraktal predlažući ortogonalnu geometriju prostorija. U susretu ove dvije geometrijeske figure, kroz principe štipanja i širenja, nastaje intersticijska kontra-forma koja okuplja dnevne prostorije (ulaz, kuhinja, trpezarija, dnevna soba, kancelarija) .

Kako bi se maksimizirala korisna površina na malom zemljištu, na fasadi su raspoređene stepenice. Ovo izdvajanje komunikacionih površina izvan izgrađenog volumena omogućava optimizaciju tipologije stanova grupisanjem servisnih površina (lift, kupatila, kuhinja) oko minimalnog centralnog jezgra. Na fasadi, stepenasti raspored balkona garantuje integraciju tri stepeništa, istovremeno jačajući kolektivni identitet zgrade i podstičući interakciju između stanara.

Kontekstualno umetanje postignuto je reinterpretacijom brojnih elemenata pozajmljenih iz arhitektonskog rješnika 19. stoljeća koji su izraženi na susjednim objektima: nosiva fasada, mansardni krov, francuski prozori, oznake na prozorskim okvirima, istureni balkoni, ograde.