Mali grad uronjen u kuću

Smještena na sjenovitom mjestu između dvije susjedne zgrade u Aichiju u Japanu, drvena kuća koju je projektovao japanski studio mA-style Architects nije mogla imati mnogo prozora, pa su se arhitekte odlučile za krovne prozore. Krovni prozori bacaju svjetlo na mrežu vidnih drvenih tavanskih greda. Lokacija kuće je na sjenovitom mjestu gdje na južnoj strani stoji susjedna dvoetažna kuća, a sjenke na stazi pojačavaju utisak mraka.

Projektanti su se vodili idejom da se stvori prostor sa ravnomjerno raspoređenom prirodnom svjetlošću, prilagođavanjem načina njenog propuštanja i usmjeravanja.

Uzimajući u obzir prostor za stanare, funkcije stanovanja i odnos sa okruženjem, kreiranje raznolikosti i bogatstva u kući zamišljeno je kontrolom koncepta svjetlosti.

Duž ivica kvadratnog krova od 9,1 metra izvedeni su zenitalni otvori, kao da stvaraju konturu koja daje sunčevu svjetlost. Krovne grede smanjuju sunčevu svjetlost, a blago zakošeni unutrašnji zidovi od lamela sa lameliranim drvetom reflektuju raspršuju svjetlost. Kao rezultat, stvara se meko i ravnomjerno raspoređeno svjetlo koje okružuje cijeli prostor.

Stoga su spavaće sobe i skladišni prostori smješteni u dvoetažnim boksovima raspoređenim u unutrašnjosti kuće. U te prostorije se prolazi kroz pravougaone otvore, a do onih na prvom spratu se pristupa drvenim stubama. Posmatrajući svaku kutiju kao kuću, stiče se utisak malog gradu koji je uronjen u svjetlost.

Prostori nalik stazama stvoreni između kutija su javni prostori. Svaka kutija pokušava balansirati unutar velikog prostornog volumena.

Smatrajući svaku kutiju kućom, prazni prostori između njih mogu se vidjeti kao staze ili trgovi.

Kupatilo, radni prostor, police za knjige i kuhinja sa čeličnim površinama nižu se po obodu otvorenog prostora.

Bijelo obojene drvene ploče oblažu eksterijer pravolinijske strukture, uključujući klizna vrata koja kući daju prelomljeni ulaz.

Prazni prostori, koji uzrokuju skraćivanje ili produžavanje udaljenosti među korisnicima, su međuprostori za stanare, kao i međuprostori koji su povezani sa vanjskim prostorom kada je hodnik otvoren. Oni predstavljaju sliku društvene strukture koja uključuje raznolikost pojedinaca.

Po prirodnoj komponenti, u kojoj se svjetlo omekšava malim arhitektonskim manipulacijama, i po socijalnoj komponenti, u kojoj se u kući stvara grad, ova kuća sed ođivljava kao dvorišna kuća svjetlosti u kojoj se otkrivaju nove vrijednosti.