Arhitektonska meditacija

Rijetko se pruži prilika za izgradnju u prekrasnom, nedirnutom krajoliku, a kada se dogodi, to je izuzetna odgovornost.

Ovo su riječi arhitekte Alvara Size povodom projekta vinarije Adega Mayor, smještenoj na imanju Herdade das Argamassas u portugalskom gradu Campo Maior.

Kao arhitekta lišen potrebe nešto izumiti, ostaje konzistentan u svojoj otpornosti na interferencije vremena u kojem stvara. Dosljedan je načelima koji se u svojoj osnovi temelje na izbjegavanju nepotrebnih gestova, za njega krajnje neprirodnih i prijetećih po postojeći ambijent. Takve megalomanske, bezrazložne poduhvate smatra kranje agresivnim u napadu logike i prirodnog poretka mjesta na kojem nastaju.

U Sizinom višedecenijskom arhitektonskom djelovanju, uočava se pristup koji odiše jednom dozom strahopoštovanja usmjerenog ka okolini. Oslikava se težnja ka stvaranju formacija koje proističu iz duboke koncentrancije odnosno kontemplacije krajolika u kojem će se njegova zdanja naći.

‘Kada sam posjetio teren, susreo sam se s dva temeljna elementa koji će usmjeravati projekat i situiranje građevine: već postojeću cestu koja povezuje industrijski kompleks (u vlasništvu klijenta) i površinski sloj od guste gline koja se do nedavno koristila za odlaganje građevinskog otpada u jednoj jami, posebno iskopanoj za ovu svrhu. Tamo je takođe i mali površinski sloj od stijena, usred prostrane plodne zemlje u laganom nagibu. Integritet prirodnog krajolika ojačan je i strukturiran zbog održavanja poljoprivrednih aktivnosti. To su bili odlučujući elementi, nadopunjeni poznavanjem arhitekture ove regije’, objašnjava Siza.

Siza je građevinu pozicionirao na mjestu koji intezivno kontrastira prostranoj ravnici, na malom uzvišenju koje se ne koristi kao poljoprivredna površina. Četvorougaoni tlocrt vinarije utemeljen je na postojećoj jami i sastoji se od zidova visine 9m, lišenih bilo kakvih prozorskih otvora.

Pristup prizemlju i prvoj etaži, zahvaljujući orjentaciji objekta okomito na obrise nagiba, omogućen je bez dodatnih modifikacija terena.

Bjelina građevine kao opozit plavetnilu neba i zemljanim tonovima, jasna i svedena geometrija koja ne narušava sklad prirodnog okoliša, uveliko stvaraju upečatljiv primjer koji dokazuje kako apsolutno poštovanje i osluškivanje datog prostornog okvira zapravo stvara arhitekturu koja postaje okosnica samog tog ambijenta.

Na građevini, pretežno izgrađenoj od armiranog betona, ističu se dva volumena. Horizontalni koji zauzima veći dio površine i onaj vertikalni koji sadrži ulaz i dodatno je naglašen dodavanjem treće etaže. Upravo sa te etaže pristupa se zelenom krovu s kojeg se pruža panoramski pogled na prirodni ambijent koji biva reflektiran od površine bazena,poziciniran na sredini krova.

Arhitektura vinarije Adega Mayor jeste arhitektura svijesti koju oblikuje stvarnost jednog mjesta. Paradoksalno, ovakav skoro pa brutalan realizam rezultira arhitekturom koja u tom svom skladu unutrašnjeg bića i realizma sredine, nadilazi stvarnost pripisujući mjestu u kojem će se naći jedan ton nadrealizma meditativnog karaktera.