Stari crnogorski majstori kamenoklesari (I dio)

Autor teksta: Slobodan Čukić

Za 40. broj časopisa Pogled

U Crnoj Gori oduvijek postoji kamenoklesarska tradicija - duže nego se bilježi. Najstarija djela davnašnjih anonimnih majstora danas možemo vidjeti na prastarim suvomeđnim kućama po crnogorskim selima, sa ogromnim tesanim kamenim blokovima u donjim redovima. Neke od tih građevina stare su po 400-500 godina, vjerovatno i više. O tome govori podatak da je Pavle Rovinski oko 1880-1890. godine ovakve kuće nazivao vrlo starim. Te stare majstore odavno je prekrio veo zaborava. U člancima koji slijede govorićemo o nešto mlađim rukotvorinama crnogorskih kamenoklesara. Bavićemo se tesanim kamenim grobnicama s krstovima na kojima ponegdje nailazimo i na majstorske potpise. Podaci koje ćemo ovdje iznijeti, plod su dužeg istraživanja, tokom kojeg je obiđeno oko 300 seoskih grobalja s kraja na kraj Crne Gore.

Pod tesanim kamenim grobnicama prije svega mislimo na kamene sanduke oblika kvadra s krstovima, koji se javljaju u deceniji nakon Berlinskog kongresa. Do tada su na seoskim grobljima dominirale tradicionalne, jednostavne, rustične kamene grobnice s kiljanima, bez natpisa. U knjizi češkog autora Aleksandera Petršičeka “Faleristika spomenika Crne Gore” (Para Bellum, Brno, 2008) nalazi se rijetka fotografija nepoznatog crnogorskog seoskog groblja u drugoj polovini 19. stoljeća. Na slici se vidi grupa od petnaestak Crnogoraca i Crnogorki okupljenih oko groba, fotografisanih s leđa. U njihovoj blizini je kameni sanduk s klesanim krstom. U pozadini se vidi još jedan klesani krst. Svi ostali grobovi su tradicionalne rustične grobnice s kiljanima. Fotografija je načinjena najvjerovatnije između 1880. i 1900. godine i predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o dobu u kojem je počeo da se mijenja izgled seoskih grobalja. 

Ovo promjena je, doduše, započeta još u doba knjaza Danila, ali je dobila masovnija obilježja tek tokom 1880-ih godina. S okončanjem Veljeg rata i Berlinskog kongresa, otpočeo je tridesetčetvorogodišnji mirnodopski period u kome je do izražaja počela dolaziti ekonomska moć bolje stojećih pojedinaca i krugova. Među njima su bile vojvodske i serdarske porodice povezane rođačkim vezama s crnogorskim dvorom, plemenski kapetani i barjaktari, viši državni činovnici, sveštenici, uspješniji trgovci i preduzimači. Pored njih, iz godine u godinu je bilo sve više onih koji su išli na rad u strane zemlje. Pojedinci su uspijevali da zarade veće sume novca, popravljajući time znatno svoje ekonomske mogućnosti. Bile su to veoma luksuzne grobnice za to vrijeme, koje je rijetko ko mogao sebi priuštiti. Od oko 1880-1885. godine situacija se prilično brzo mijenjala. Bilo je sve više pojedinaca i porodica koje su podizale tesane kamene grobnice s klesanim krstovima i velikim gvozdenim alkama na sanduku. Na pojedinim grobnicama u natpisima je uklesana godina izrade što nam znatno olakšava hronološko situiranje. Jednu takvu nalazimo na groblju kod crkve u Timaru, oko tri kilometra od Boana. Načinjena je 1884. godine. Iste godine načinjen je i jedan kameni sanduk s krstom kod crkve u Dragovoljićima. Jedan iz 1888. godine nalazi se kod crkve u Grbavcima.

Iste godine nastali su kameni sanduci na grobljima u Jankovića Kršu, Krnjoj Jeli i dva u Rudinicama u Pivi. Iz naredne, 1889. godine, bilježimo kameni sanduk na groblju u Donjoj Trepči kod Nikšića. Jedan iz 1894. godine nalazi se na groblju kod dvooltarske crkve u Boljevićima. Jedan iz 1897. stoji kod crkve u Pošćenju. Kameni sanduci ovoga tipa pravljeni su do oko 1912. godine.

U deceniji pred balkanske ratove (1900-1912) na seoskim grobljima počele su da se javljaju i tesane kamene grobnice drugačijeg oblika. Bili su to kameni kovčezi koji se od kamenih sanduka razlikuju po tome što nemaju oblik pravilnog kvadra, već nalikuju sarkofagu koji se stepenasto sužava ka vrhu. S pojavom ovih pseudosarkofaga pojavile su se i uspravne uzglavne ploče, čiji je oblik, kako piše Aleksander Petršiček, simbolizovao Golgotu. Takvi uzglavnici su se obično sužavali prema vrhu - na kojem je stajao krst. Gornja površina na kovčezima je većinom bila vodoravna, ali su ponekad postavljane ukoso, poput dvije grobnice na groblju u Drušićima. Bilo je i kovčega koji imaju oblik dvoslivnog krova (sljemenjaka), a vrlo rijetko i ovalnih nadgrobnih ploča. U narednim decenijama bilježimo varijacije ovakvih grobnica, koje su pravljene sve do 1970-ih godina.

Iza Prvog svjetskog rata, pojavile su se i kamene grobnice (kovčezi) s visokim uzglavnicima-obeliscima i baroknim kitnjastim ukrasima. Ovakve grobnice pravljene su i nakon Drugog svetskog rata, takođe do početka 1970-ih godina, nakon čega slijedi masovni prelaz na moderne granitne i mermerne grobnice. Nas u ovome najviše zanimaju najstarije kamene grobnice. Osobito je značajno što se na ovakvim spomenicima nailaze i majstorski potpisi, što njihove tvorce izvlači iz anonimnosti i omogućava da steknemo sliku o njihovoj djelatnosti širom Crne Gore. Sve ovo danas predstavlja kulturno-istorijsku vrijednost i praktično nepoznatu dimenziju crnogorske sepulkralne običajnosti i tradicije. 

Na starim kamenim sanducima i kovčezima nalazimo različite ukrase. Na bočnim i podužnim stranama sanduka često srijećemo romboidne i floralne ornamente. Na samim krstovima klesani su različiti motivi - poput stilizovanog drveća, cvjetova, ptica. Na grobljima u Cucama ima više krstova s isklesanim grozdovima. Na krstovima se zatiču i klesane zmije (čuvarke vječne pokojnikove kuće), zatim, sablje, mačevi, grbovi, ordenje, puške, levori (revolveri) i ljudski likovi. Na klesanim krstovima u Vasojevićima nalazimo više likova obješenih ljudi, kao simboliku stradanja pod austrougarskom okupacijom. Često se zatiču raspeti Isusi i likovi svetaca - takav je, na primjer, slučaj u Petrovom Dolu u Ćeklićima, kod crkve na Blacama blizu Resne u Bjelicama ili kod crkava u selima Dragomi Do i Jezer.

Na krstovima nailazimo i na shematizirane tlocrte crkve, ali i realistične prikaze crkava. Tako se na jednom krstu u Gornjim Martinićima nalazi prikaz crkve sa dva prozora, zvonikom i krstom na vrhu. Isti je slučaj pred crkvom u Boljevićima, đe je na grobnici isklesana crkva s prednje strane, s vratima, rozetom i zvonikom na preslicu sa tri zvona. Ovo se može viđeti i na kamenom sanduku pred crkvom u Grabu u Cucama, kao i na više kamenih grobnica u selima Jezer i Dragomi Do u Ćeklićima. Jedan realističan prikaz crkve nalazi se na kamenom kovčegu pred crkvom u Lipi Cuckoj, đe je osim kupole na crkvi i zvonika na preslicu sa tri zvona, isklesana rozeta nad ulaznim vratima, kao i prozori. Još jedan ovakav prikaz nalazi se na groblju kod crkve u Trnjinama. Ovo je veoma izraženo na kamenim sanducima u Banjanima. Natpisi, kojima se ovdje nećemo detaljnije baviti, klesani su kako na krstovima tako i na nadgrobnim pločama. Nalazimo ih i na bočnim stranama kamenih sanduka što je bilo vrlo izraženo u Banjanima. 

Na uzglavnim pločama i krstovima zatiču se likovi Crnogoraca koji zamahuju sabljom na neprijatelja ili su prikazani kako sprovode zarobljene turske ili austrijske vojnike. Tako je na jednom grobu u Trešnjevu, isklesan lik crnogorskog komandira u besprijekornom stavu sa sabljom za pasom i ordenjem na prsima. Na jednom groblju u Župi Nikšićkoj nalazi se kameni krst u čijem je središtu isklesan Crnogorac u narodnoj nošnji s rukom “za pas”. Još jedan lik Crnogorca u narodnoj nošnji i oružjem “za pas” nalazi se na barjaktarskom grobu u Trnjinama. Na jednom kamenom krstu u Kržanji u Kučima isklesana su tri lika u narodnoj nošnji. U Radeći u Piperima prikazan je lik crnogorskog barjaktara. Na dva kamena krsta u Šipačnom prikazani su muški likovi bez kape s rukama na levoru za pasom. Na jednom krstu na groblju u Dužima prikazan je Crnogorac na konju. Još jedan takav primjer nalazi se na groblju kod crkve u Stravču u Kučima.

Kod crkve u Gluhom Dolu nalazimo jedinstvenu kompoziciju. Na vrhu spomenika prikazan je u vidu kipa crnogorski ratnik sa dvije odsječene glave u ruci, dok je na drugoj strani istog spomenika, takođe u vidu kipa, prikazan crnogorski pop u momentu kada odsijeca glavu francuskom generalu. Stotine sačuvanih kamenih sanduka i kovčega kod seoskih crkava svjedoče da je njihova gradnja bila najmasovnija između 1890. i 1912. godine. Očito je da je na početku prošlog stoljeća ovo već bilo postalo stvar društvenog prestiža, kao i da je tih godina naglo rasla tražnja za majstorima. Bolje izrađeni i ukrašeni kameni sanduci i kovčezi, govore o većem broju vještih klesara, kadrih da izvedu svakakve ornamente, pa i one najzahtjevnije. Među njima je bilo majstora kadrih da precizno isklešu oficirske grbove i ordenje koje je pokojnik stekao za života, sve do najsitnijih detalja. Za njihovo klesanje korišćene su spice i škarpele - što je podatak koji su nam saopštile Zorka i Zagorka Zvicer.

Kako je rečeno, na više kamenih grobnica nalaze se potpisi majstora kamenoklesara. Jedan od najstarijih majstorskih potpisa nalazimo u blizini Kolašina, đe se u mjestu Luge, na petom kilometru od Kolašina ka Crkvinama, pored same magistrale, nalazi klesani kameni krst posvećen Radovanu I. Medenici koji je tu poginuo sa četiri sina. Na krstu stoji da je izrađen 1888. godine, a u dnu je potpis majstora: М. НИКОЛА ГРГУРОВИЋ 14 ОКТ. Majstor Nikola je na vrhu slova K u svom imenu stavio malu vodoravnu crtu, načinivši tako krstić. Kod crkve u Jankovića Kršu nalazi se kameni sanduk s krstom na kome je isklesana godina izrade - 1888. U natpisu stoji da je majstore isplatila Gorde, majka dvojice pokojnika, a ispod toga: НАПРАВИ М. СТЕВАН САВОВ.