Koji građevinski materijali se najlakše recikliraju

Očigledan je ogroman značaj reciklaže materijala koji se koriste u izgradnji objekata s obzirom da građevinska industrija je odgovorna za 75% potrošnje prirodnih resursa. Sirovine poput kamena, pijeska i gvožđa eksploatišu se širom svijeta u velikim količinama kako bi se zadovoljile potrebe tržišta. S druge strane, na gradilištu se stvaraju velike količine građevinskog otpada koje često završe na nesortiranom otpadu, te se ne recikliraju. Tako, na primjer, u Brazilu građevinski otpad čini između 50 i 70% ukupnog čvrstog otpada.

Međutim, ukoliko bi se posvetila adekvatna pažnja, ovaj otpad bi mogao da ima značajan potencijal za ponovnu upotrebu. Ako bi se otpad pravilno odlagao, sortirao a zatim reciklirao, osim što bi bilo manje otpada, bila bi manja potreba za eksploatacijom sirovina. Reciklažom se smanjuju šanse za nastajanje divljih deponija, ali se i redukuju troškovi u građevinarstvu. Da bi se adekvatno vodio proces reciklaže, neophodan je efikasan sistem odlaganja i sakupljanja građevinskog materijala. Iako su klasifikacije specifične za svaku zemlju, generalno postoje dvije glavne grupe. U prvu grupu spadaju beton, keramika, kamen i cement, koji čine najveću količinu otpada, dok drugu grupu čine drvo, plastika, metal i ostali građevinski materijali. U daljem tekstu izdvajamo materijale koji najčešće podliježu procesu reciklaže kao i novostečenu namjenu koju oni imaju.

Čelik

Čelik se može dobiti spajanjem rude gvožđa i uglja, topljenjem u visokim pećima ili reciklažom čeličnog otpada pomoću električnih peći. Reciklaža čelika doseže još do perioda Rimskog carstva, kada su vojnici skupljali ratne predmete preostale na bojištu i koristili ih za proizvodnju novog oružja. Naime, čelik se može beskonačno pretvarati u nove proizvode a da ne izgubi na kvalitetu. Najčešće se od recikliranog čelika izrađuje armatura, žice, ekseri i razni metalni profili.

Beton

Reciklažom betona smanjuje se znatna količina građevinskog otpada, ali se i troškovi izgradnje umanjuju. Za recikliranje čvrstog betona koristi se posebna drobilica, pomoću koje se proizvodi materijal poznat kao „reciklirani agregat“. Donedavno se reciklirani beton koristio samo za izradu temeljnih ploča. Međutim, testiranja su pokazala da se pomoću betonskog agregata mogu izraditi i strukturalni elementi od 30 do 40 MPa, ukoliko se koriste efikasne tehnologije. Takođe, vrlo bitna karakteristika ovih recikliranih agregata jeste njihova težina koja je i do 15% lakša u odnosu na izvorni beton, što zahtijeva manju količinu po kubnom metru strukture, kao i manju cijenu troškova transporta.

Drvo

Upotreba „recikliranog drveta“ izuzetno je popularna. Reciklirano, čvrsto drvo se može koristiti za izradu većih strukturalnih elemenata, ili u formi letvi za izradu sanduka, paleta ili nosača za različite namjene. Mekše drvo, koje je često i jeftinije, takođe se može reciklirati i koristi se najčešće za izradu raznovrsnih panela. Reciklirano drvo se često koristi i za izradu MDF ploča.

Gips

Ukoliko se gipsani elementi nepravilno odlože mogu ispuštati zapaljiv i vrlo toksičan sumporvodonik koji će zagaditi zemlju i podzemne vode. Međutim, ukoliko se pravilno sprovede reciklaža, ovaj materijal zadržava iste fizičke i mehaničke karakteristike kao i izvorni gips.

EPS

Ekspandirani polistiren (stiropor) se takođe može reciklirati. Može se koristiti za proizvodnju novih plastičnih proizvoda, ili čak i za proizvodnju premaza i boja.

Staklo

Iako staklene flaše i posude prolaze kroz ustaljen proces reciklaže, reciklaža prozorskog stakla se suočava sa nizom komplikacija. Zbog svog različitog hemijskog sastava i temperature topljenja, prozorsko staklo se ne može reciklirati zajedno sa ostalim staklenim proizvodima. Međutim, ono se nakon topljenja može preraditi u stakloplastiku, ugraditi u asfalt ili čak u žute i bijele reflektivne boje za put. Sa druge strane, slomljeno staklo se može kombinovati sa betonom za izradu podova i granitnih ploča.