Vrtni paviljon koji se otvara prirodi

Klijenti, za koje je arhitektonski studio BYRO architekti projektovao vrtni paviljon, posjeduju veliki zreli vrt u sred grada, koji je takođe udaljen samo deset minuta hoda od njihovog stana. S obzirom da su klijenti željeli da provedu što više vremena napolju, od arhitekata su zahtijevali novu strukturu na mjestu originalne dotrajale kolibe, koja će se preplitati sa vrtom, ne zatvarajući ga. Paviljon je trebalo da ponudi samo skroman prostor, prvenstveno u nepovoljnim vremenskim uslovima, i omogući povremeno noćenje tokom letnjih meseci. Dodatna funkcija za zimski period je bila da pruži prostor za skladištenje biljaka, nalik zimskom vrtu.

Arhitekte su promišljale kako da povežu objekat sa okolnim vrtom, odnosno kako da što bolje zamagle granice između ta dva. Na kraju su došli na ideju sklopivog panela koji omogućava da se jedna strana kuće potpuno otvori. Na ovaj način, unutrašnjost besprekorno prelazi u spoljašnji prostor, sa vrtom koji prodire u paviljon, stvarajući vrstu parafraze vrtne lođe, što je bila njihova osnovna arhitektonska inspiracija. Kada je otvoren, polikarbonatni zid takođe funkcioniše kao spoljašnji krov, proširujući natkriveni prostor gdje se može boraviti tokom kišnog vremena. Mehanizam sklapanja panela sastoji se od čeličnih kablova, kotura i tegova, što omogućava da jedna osoba lako otvori cijelu fasadu.

Vrtni paviljon je smješten na temeljima originalne drvene kolibe u vrtnoj koloniji blizu rijeke. Nalazi se u okruženju gdje, pored zrelog vrta, postoje staklenici i sjenice, zajedno sa nekoliko drugih malih koliba koje uglavnom služe kao skladišta i objekti za pojedinačne vrtove. Te kolibe su slične jedna drugoj, uglavnom tamne, gotovo bez prozora, i posjeduju romantično nesavršeni i nepravilni kvalitet. Arhitekte su pokušale da ugrade karakter okoline u paviljon, koji je napravljena od tamnog, spaljenog drveta (tehnika shou-sugi-ban) sa prirodno nepravilnom strukturom. Sa zatvorenim kapcima, odgovara tihim objektima u blizini.

Zgrada je projektovana kao drvena struktura u konstrukcionom sistemu dva po četiri. Unutrašnji zidovi su malterisani, a zadnji zid sa integrisanom policom za knjige i merdevinama koje vode na gornji sprat je obložen drvetom. Konstrukcija biblioteke i gornjeg sprata je napravljena od drvenih letvica kako bi se stvorio suptilan enterijer koji omogućava prirodnom svijetlu da prolazi. Zahvaljujući prozorima orijentisanim u tri pravca kombinovanim sa polikarbonatnim panelom, osvjetljenje unutar zgrade se menja tokom dana, i čak kada je zatvoreno, unutrašnji prostor ne djeluje skučeno. Dimenzije osnove su minimalne – 3 x 5 m, a visina zgrade je nešto ispod 5 m. Zgrada nije povezana ni sa jednom komunalnom mrežom i ima samo svoj fotonaponski panel, koji pokriva osnovnu potrošnju struje u zgradi i obezbeđuje osvetljenje.