Kuća koja talasa
Izvor: Javier Rabadan
Ova vila, kompleksne terenske konfiguracije, nalazi se na obali Etoloakarnanije, na krajnjem istoku Grčke. Okrenuta ka Lefkadi i Jonskom moru, dobila je ime Apotalasija ne samo zbog svoje vrlo specifične forme i stapanja sa terenom, već i zbog spektakularnog pogleda na pučinu i njeno talasanje.
Ovaj dio grčke obale poznat je po učestaloj uskomešanosti morske površine, koja nije izazvana spoljnim uticajima poput vjetrova, već dolazi iznutra, sa morskog dna. Glavna karakteristika ovih talasa, posebno na otvorenom moru, je da njihova površina izgleda glatko i neprekinuto: njihovi vrhovi ne pjene i ne „lome“ se odmah. Dužina talasnog brijega postepeno se povećava sve dok ne dostigne obalu gdje se naglo raspršuje.
Izvor: Javier Rabadan
Ovaj fenomen, u kombinaciji sa specifičnom topografijom lokacije, poslužio je kao inspiracija za volumetriju i arhitektonsku kompoziciju ove vile. Cilj je bio stvoriti prostor za odmor i relaksaciju koja bi se sasvim stopila sa okolnim pejzažom.
Izvor: Javier Rabadan
Vila se zapravo sastoji od dva elementa: centralnog objekta koji se nalazi na nivou prizemlja i podzemnog koji je namijenjen gostima. Glavna kuća, na vrhu brda, izdiže se iznad nivoa zemlje baš poput talasa, dok njena sjeverna fasada ostaje zatrpana omogućujući pristup zelenom krovu. Veliki otvori kao i raspored prostorija u osnovama omogućavaju dobre vizure i poboljšavaju povezanost sa okolinom.
Izvor: Javier Rabadan
Donji objekat, odnosno kuća za goste, samostalna je podzemna građevina smještena u podnožju brda. Ovdje su glavni projektantski ciljevi usmjereni ka maksimalnom korišćenju prirodnog svjetla i dostupnost svih prostorija okolnim vizurama. Zakrivljena fasada dopunjuje "mreškanje" centralnog objekta i na taj način integriše arhitektonsku kompoziciju u pejzaž kao cjelinu.
Izvor: Javier Rabadan
Spoljašnji prostori oba objekta osmišljeni su kao neodvojivi produžetak enterijera. Pergole, bazeni, prostori za sjedenje na otvorenom i pejzažno uređenje onduliraju u prostoru i šire se oko objekata kako bi podstakli život na otvorenom, posebno tokom ljetnjih mjeseci.
Poseban akcenat je stavljen na upotrebu prirodnih materijala sa namjerom da se postigne maksimalna održivost i energetska efikasnost objekata. Zidanje objekata je odrađeno nabijenom zemljom. Radi se o tehnici sabijanja prirodnih sirovina kao što su zemlja, kreč, šljunak, što čini da fasade djeluju kao da su prirodan nastavak podzemlja. Istovremeno, nabijena zemlja funkcioniše kao toplotna masa, koja izoluje objekte, pomažući im u održavanju konstantne temperature. Sve to u kombinaciji sa ozelenjenim krovovima i akcentom na prirodno svjetlo i ventilaciju čini ovu vilu u cjelini potpuno održivom.
Mediteranska kuća na platformi
Drevna tehnika građenja nabijenom zemljom ponovo aktuelna
Savremena kuća od nabijene zemlje
09.10.2024. Gradnja
# arhitektura # mediteranska vila # ondulirana arhitektura # zelena gradnja