Neograničeni open space koji spaja enterijer sa eksterijerom

Projektantski tim Primo atelier-a, kreirao je identitet ovog savremenog, nepregrađenog enterijerskog prostora u Napulju, koristeći samo dva faktora za definisanje različitih namjena prostora, a to su materijal i boja.

Iako smješten u zonama koje njihova funkcija i namjena jasno definišu, enterijer ovog stana odgovara definiciji otvorenog prostora, a to je veliki prostor, koji slobodno „teče“ bez zidova i pregrada. Funkcionalni elementi za podjelu prostora po zonama ne djeluju kao „separatori“, već kao „konektori“ u prostoru.

Kako bi se ova ideja sprovela u djelo na najbolji način, tim Primo ateljea proučavao je svakodnevne navike vlasnika stana, identifikujući zone u stanu koje se najviše koriste i koje su to centralne aktivnosti u porodičnoj svakodnevici.

Tako je nastala velika dnevna soba sa pogledom na grad Napulj kao centralnu figuru, koja je žila kucavica čitavog stana i spaja se istovremeno sa kuhinjom i zonom za opuštanje, ali istovremeno održavajući ove dvije zone razdvojenima. Zatim, dalje se otvara ka spoljašnjem prostoru i diskretno komunicira sa spavaćim blokom. Osnovna ideja je bila da se krene od apstraktne ideje 'bijele kutije' osmišljene za smještaj privatnih i društvenih aktivnosti porodice, u koju su potom umetnuta dva drvena volumena koji funkcionišu i kao ormari.

Kako pristupiti projektovanju open space- a i kako to učiniti da bude funkcionalno i estetski prijemčivo?

Dizajn otvorenog prostora, polazi od dvije fundamentalne pretpostavke: koje su to karakteristike tretiranog prostora i specifične potrebe klijenta.Kombinacija ova dva parametra nam omogućava da oblikujemo open space po mjeri korisnika, koji poboljšava morfologiju, ekspoziciju i proporcije prostora koji treba doblikovati. Suštinski, open space je fizičko mjesto izražavanja karakterističnog životnog stila pojedinca, a na projektantima je da to učine konkretnim i vidljivim.

Pored funkcionalnih pitanja, važno je identifikovati proporcije okruženja, jer u zavisnosti od njih prostor može djelovati zgnječeno, predugačko ili preusko. U slučaju ovog enterijera stana, proporcionisanje prostora je izvršeno povezivanjem sa baštom kroz velike otvore. Na taj način, spoljašnji prostor postao je protagonista unutrašnjeg, ostvarivši kontuinuitet između onoga što se nalazi spolja i unutrašnjeg open space-a.

Koji strateški elementi određuju različite zone u prostoru?

Neki elementi nam mogu pomoći da napravimo podjelu unutar otvorenog prostora, pružajući iluziju fragmentacije, istovremeno zadržavajući osjećaj potpuno slobodnog prostora, bez prepreka. Ono što je u tu svrhu iskorišćeno u enterijeru ovog stana, su

stepenice u horizontalnoj ravni, koje nam omogućavaju da podijelimo makro oblasti otvorenog prostora, kao i prisustvo staklene pregrade (stub obložen ogledalima) koja je prostor učinila višestrukim.

Kako tretirati kuhinju u sklopu open space-a?

Kuhinja ne mora uvijek biti centralna figura u prostoru, što dokazuje sa ovim enterijerom u kome ona zauzima bočni, nedominantan prostor. Kuhinja u open space prostoru predstavlja mjesto okupljanja, dakle ona je u epicentru svakodnevice.

Odabir materijala

Enterijer stana se sastoji od dvije različite oblasti koje predstavljaju javni i intimni prostor, stoga, iskorišćena je kontrastna paletu boja između horizontalnih i vertikalnih elemenata kako bi se na što bolji način identifikovale ove oblasti.

Zonu dnevnog boravka karakterišu svijetle boje poput travertina i bijela boja zidova i zavjesa, kao i čelična obloga kuhinjskog ostrva, koja je odabrana radi poigravanja efektom prelamanja svjetlosti.

Noćna zona je dominantno tamnih boja kao što je grafitno sivi mermer u kombinaciji sa svijetlim tonovima mermera u kupatilu.

Drvene pregrade u tonovima oraha predstavljaju veze između prostora različitih namjena.

Kontrast materijala sugeriše pravilno zoniranje prostora, dok istovremeno obezbjeđuje balans i hromatski komfor u cijelom stanu.