Priuštivo stanovanje kao metod transformacije gradova

Pitanje priuštivog stanovanja jedno je od najvažnijih socijalnih, ekonomskih i političkih pitanja današnjice. Kako su cijene nekretnina neprestano u porastu, posebno u urbanim sredinama, sve veći broj ljudi, posebno mladih ljudi sa porodicama, suočava se s poteškoćama u pronalaženju adekvatnog i priuštivog stanovanja. Ovaj problem ima dalekosežne posljedice ne samo na individualnom nivou, već i na cjelokupnu stabilnost društva. U nastavku ćemo analizirati izazove, moguća rješenja i važnost priuštivog stanovanja za društvo.

Izazovi priuštivog stanovanja

Jedan od ključnih izazova u postizanju priuštivog stanovanja leži u dinamici ponude i potražnje. U Podgorici, kao glavnom gradu, potražnja za nekretninama značajno premašuje ponudu, što dovodi do porasta cijena stanova. Razlog tome je nizak broj novih, funkcionalnih stambenih jedinica koje zadovoljavaju standarde kvalitetnog i dostojanstvenog stanovanja.

Nadalje, urbanizacija i migracija iz manjih sredina u veće gradove, dodatno povećavaju pritisak na tržište nekretnina, što vodi do porasta cijena zakupa i kupovine stanova. Stambeno i urbanističko pitanje moraju se tretirati zajedno: urbana regeneracija podrazumijeva povećan broj priuštivih stambenih jedinica kao efikasan način da se uključe i „zbrinu“ najkrhkiji članovi stanovništva. Priuštivo javno stanovanje se na taj način predstavlja kao ključni igrač u ublažavanju uticaja na tržište nekretnina nudeći mogućnosti stanovanja najugroženijim grupacijama i suprotstavljajući se društvenoj polarizaciji.

Društveni i ekonomski uticaj

Visoke cijene stanovanja imaju brojne negativne uticaje na društvo. Prije svega, nedostatak priuštivog stanovanja dovodi do povećanja siromaštva i socijalne nejednakosti. Osobe s nižim primanjima često moraju izdvajati značajan dio svojih prihoda na stanarinu, što im ostavlja manje sredstava čak i za osnovne životne potrebe. Ovaj problem posebno pogađa mlade ljude, naročito parove sa djecom. Osim toga, nepriuštivo stanovanje može imati negativan utjecaj na ekonomski rast. Dugoročno, to može rezultovati manjkom radne snage u određenim sektorima, što usporava ekonomski rast i razvoj.

Moguća rješenja za priuštivo stanovanje

Kako bi se riješio problem priuštivog stanovanja, potrebne su sistemske promjene višeslojnog karaktera. Postoji veliki broj primjera iz prakse drugih zemalja koje bi mogle imati primjenu i kod nas, pa ćemo navesti nekoliko u nastavku teksta.

Prije svega, reformu stanovanja treba započeti zakonodavnim mjerama. Za početak, potrebno je izraditi poseban pravilnik poput Nacionalnog plana stanovanja, koji će kroz sadržaj predvidjeti značajno povećanje priuštivog, javnog stanovanja. To je ostvarivo kroz korišćenje napuštenih i nekorišćenih javnih površina i/ili kroz besplatno ustupanje imovine nekorišćenih državnih organa i nekadašnje vojne imovine poput kasarni uz njihovu rekonstrukciju ili čak i rušenje i gradnju novih objekata ako je potrebno. U tom smislu, s jedne strane, potrebna je spremnost institucija da usmjeravaju dalju urbanizaciju u ovom pravcu, a sa druge da planiraju sredstva državnog javnog finansiranja za izgradnju objekata priuštivog stanovanja. Takođe, Vlada bi mogla podsticati razvoj takvih stambenih objekata kroz saradnju sa privatnim sektorom, uključujući smanjenje poreza i ubrzavanje postupka odobravanja idejnih rješenja tih objekata.

Još jedna moguća mjera je i uvođenje programa socijalnog stanovanja, gdje država ili opštinske vlasti grade ili subvencioniraju stanove za ranjive grupe stanovništva. Takvi programi mogu osigurati siguran smještaj za osobe s nižim prihodima i istovremeno stabilizovati tržište nekretnina. Primjeri iz Skandinavskih zemalja pokazuju kako uspješan sistem priuštivog stanovanja može osigurati visok kvalitet stanovanja i smanjiti socijalnu nejednakost.

Priuštivo stanovanje nije samo ekonomsko pitanje, već i temeljno ljudsko pravo koje značajno utiče na kvalitet života i društvenu jednakost i stabilnost. Bez sistemskog rješavanja ovog problema, postoji rizik od stvaranja dubljih podjela i destabilizacije urbanih sredina. Vlade, nevladine organizacije i privatni sektor trebali bi sarađivati kako bi osigurali da stanovanje bude dostupno i priuštivo za sve građane. Time bi se svakako osigurala održiva budućnost za gradove i društvo u cjelini.