Stambeno-poslovni objekat kao nova faza izgradnje zgrada Central Pointa

Na mjestu nekadašnjeg Duvanskog kombinata, u neposrednoj blizini kružnog toka, projekat novog stambeno-poslovnog kompleksa, nedavno je dobio saglasnost Glavnog državnog arhitekte. Autor idejnog rješenja je podgorički projektantski biro Zetagradnja d.o.o. Planirana spratnost objekta je 2G+P+9 i 2G+P+18, ukupne bruto građevinske površine 146 559, 21 m². 

S obzirom na broj objekata koji je planiran i u velikom dijelu već izgrađen, radi optimizacije procesa, projektom je predviđena fazna gradnja. Izgradnja podzemne garaže planirana je u sedam faza, dok je predviđeno da realizacija objekata bude izvedena u osam faza.

Objekat se sastoji od tri lamele, kao tri nezavisna konstruktivna sistema: lamela C1, lamela C2 i lamela C3. Dvije podzemne etaže predviđene su za garažiranje vozila. Na nivou prizemlja planirani su poslovni prostori namijenjeni različitim djelatnostima. Međutim, izuzetak je lamela C2 koja predstavlja reperni objekat koji je ujedno i najvisočiji, na uglu Cetinjskog puta i ulice Marka Radovića, i u njemu je planirano poslovanje na prva četiri sprata. Preostale etaže namijenjene su kolektivnom stanovanju. Ukupan broj stanova u svim lamelama je 226. Zahvaljujući činjenici da u parteru kompleksa nije predviđeno ni saobraćanje ni garažiranje vozila, formiran je pješački plato sa različitim sportsko-rekreacionim sadržajima. 

Fasade lamela C1 i C3 čine povezani segmenti, gdje se cementne ploče montiraju na čeličnu potkonstrukciju, blago udaljenu od demit fasade. Ove ploče istovremeno služe kao ograde na terasama i brisoleji, pružajući zaštitu od sunčevih zraka. Fasada lamele C2, koja je reperni objekat, projektovana je kao ventilisana fasada svjetlijih tonova, sa staklenim ogradama. U sklopu fasade dominiraju vertikalni brisoleji iza kojih se nalaze jedinice klima uređaja. Unutrašnjost terasa obložena je demit fasadom u svijetlosivim tonovima. 

Na krovnoj ploči je predviđeno postavljanje 3D svijetlećih reklama i to na čeličnoj potkonstrukciji obloženoj brisolejima. Na dijelu polustrukturalne fasade na uglu repernog objekta, u dijelu koji se nalazi između trećeg i četvrtog sprata, planirano je postavljanje transparentnog ekrana, koji služi kao dodatni prostor za reklame.

Iako se na prvi pogled može učiniti kao impresivan dodatak gradskoj silueti, ovaj objekat predstavlja još jedan primjer narušavanja prostornog sklada i nedostatka povezanosti sa postojećom urbanom matricom.

Najizraženiji problem leži u drastičnom visinskom neskladu. Centralni „toranj“ dominira okruženjem do te mjere da gotovo zasjenjuje okolne objekte i to doslovno i metaforički. Dok su susjedni objekti uglavnom srednje spratnosti i ujednačenog volumena, ovaj soliter se uzdiže, bez ostvarivanja visinskog prelaza koji bi omogućio prirodnije uklapanje u postojeću izgrađenu strukturu. Kada je riječ o fasadnom oblikovanju, objekat karakteriše stroga geometrija i repetitivni raster kvadratnih otvora, koji ostavljaju utisak formalne rigidnosti.

Dodatno, objekat ovakvih gabarita u ovom dijelu grada nosi i ozbiljne funkcionalne i infrastrukturne probleme. Gušći saobraćaj, opterećenost kanalizacione i instalacijske mreže, manjak parkinga i narušavanje osunčanosti nižih objekata predstavljaju skup problemia koji su očigledno zanemareni. Umjesto da se planski razvija urbana matrica koja poštuje zatečeno stanje i gradsku logiku, ovim se središnji objekat nameće kao vertikalna enklava, bez odgovornosti prema širem prostoru. Nažalost, nastavlja se sa ovakvom praksom, iako Podgorica još uvijek pati od ozbiljno narušenog urbanog identiteta i sve više postaje poligon za eksperimentisanje bez jasne vizije razvoja.