Transformacija enterijera - kako odabir materijala mijenja arhitekturu unutrašnjeg prostora

Kada je u pitanju arhitektura unutrašnjeg prostora, materijali se često koriste kao završni sloj koji služi da definiše i ojača vezu između prostora i njegovih korisnika. Materijali često mogu poslužiti kao svjedok protoka vremena, naročito u smislu prepoznavanja određene epohe i stila. Mnogi materijali se neprestano vraćaju u sadašnjost, pomažući u definisanju našeg poimanja onoga što se smatra savremenim. Ponekad, materijali nastaju ni iz čega kao manifestacija ljudske genijalnosti, često podstaknute nužnošću pronalaženja inovativnog rješenja. Bez obzira na porijeklo materijala, od arhitekata se očekuje da znaju kako da ih iskoriste, kao što je to slučaj sa projektima koje smo odabrali u ovom članku.

Polikarbonat

Iako je upotreba raznih vrsta polikarbonata u enterijeru možda još uvijek na samom početku, izvjesno je da će se njegova primjena intenzivirati u nekom narednom periodu. Praktični aspekti ovoga materijala predstavljaju jedan od glavnih razloga njegove rastuće popularnosti. Naime, polikarbonat je otporan na udarce i vatru, ali i sposoban da propušta svjetlost, stoga je ovaj materijal odlična alternativa za staklo.

Polikarbonat je izrazito fleksibilan i može se proizvoditi ekstrudiranjem. Njegova velika povoljnost leži u činjenici da se lako reciklira, zato što se pretapa, a ne spaljuje. Malo je manje providan od stakla, ali površinama daje blago mat izgled, što ga čini taktilno zanimljivijim kada se koristi kao pregrada unutar prostora. U projektu nazvanom Baštovanova kuća, koji se nalazi u Milanu i čije idejno rjšenje potpisuje Studio Solum, polikarbonatni zidovi su iskombinovani sa sivim pločicama, lokalnog porijekla. U prodavnici koju je studio Worc projektovao u Meksiko Sitiju za prodavnicu bubble tea napitaka, polikarbonat se pojavljuje kako na prozorima, tako i na zidovima koji pregrađuju hodnik.U ovom primjeru je primjetno da upotreba polikarbonata, odiše taktilnim bogatstvom. 

Drvene, zidne obloge

Drvene zidne obloge kroz decenije pronalaze nove načine da ostanu aktuelne. Uglavnom ih možemo povezati sa onim enterijerima koji odišu toplinom. Mogu se koristiti na vrlo klasičan način, kao elegantan i diskretan završni sloj, kao što je slučaj u stanu projektovanom od strane Plus Ultra u Milanu, gdje bijele dekorativne lajsne, koegzistiraju zajedno sa drvenom, rebrastom zidnom oblogom u punoj visini, stvarajući kontrast između tradicionalnog i savremenog izgleda.

Pomalo paradoksalno, drvene zidne obloge potencijalno mogu učiniti da prostor izgleda savremenije. Odličan primjer je stan koji je projektovao MH.AP u Barseloni, gdje je rebrasta drvena obloga korišćena kao nit koja povezuje prostorije.

Epoksidna smola i mikrocement

Upotreba epoksidne smole i mikrocementa nije novitet, što smo imali priliku primijetiti najmanje posljednjih dvadeset godina kroz razvoj industrijskog stila enterijera. Od loftova, preko kancelarija, garaža, poslovnih prostora ova dva materijala su nezaobilazna. 

Ono što iznenađuje i što se sve češće jeste upotreba smola i mikrocementa u mediteranskoj arhitekturi. Mediteranski folklor, kada se reinterpretira kroz inovacije u smoli pronalazi potencijal koji je sposoban da sublimira materijalnost prostora ne čineći ga pretencioznim. Zanimljiv primjer navedenog je objekat koji se nalazi u malom italijanskom mjestu Valle d’Itria, gdje je renoviranje studija Valari bila idealna prilika za povezivanje sa bogatom strukturom izvornih materijala, od kamena do maltera. U urbanom kontekstu, mikrocement se pokazuje kao pogodan za kombinovanje s drugim materijalima, kao u projektu Fontana Dqi Apartment za stan u Lisabonu, gdje je na sjajan način naglasio plastičnost oblika u prostoru.

Micelijum

Micelijum je zasigurno jedan od materijala budućnosti. Ovaj materijal se uzgaja, jer se bazira na upotrebi gljiva, stoga pruža mogućnosti lokalne proizvodnje, što ga svrstava u održive materijale. Nakon što smo tokom protekle decenije svjedočili uglavnom njegovoj eksperimentalnoj upotrebi, danas postaje dostupan i kao industrijski proizvedeno rješenje. Da li potencijali prelaska na industrijsku proizvodnju postaju opipljivi? Svakako, da jesu sudeći po brojnim akustičnim panelima koji se već mogu pronaći na tržištu. Promišljanje o mogućnosti uzgoja gljiva i korišćenju ovog nevjerovatnog materijala zajedno s drugim biološkim komponentama, kao što je sirova zemlja, već je bilo tema Paviljona Belgije na posljednjem Bijenalu arhitekture u Veneciji. Na taj način, postoji značajna mogućnost da enterijeri, u ne tako dalekoj budućnosti, u potpunosti promijene izgled, uspostavljajući vezu sa organskom supstancom koja čini naš širi ekosistem.