Dijalog između nasljeđa i savremenosti

Autorka teksta: Jelena Pavićević Tatar

Za 44. broj časopisa Pogled

RAZGOVOR: Arhitekte Marija i Nikola Novaković o rekonstrukciji tvrđave Španjola u Herceg Novom

Prva faza rekonstrukcije drevne hercegnovske tvrđave Španjola započeta je u martu 2025. u okviru projekta „SA CREATIVITY“ koji sprovode institucije iz Italije, Albanije i Crne Gore, uz podršku Interreg IPA programa Južni Jadran. Glavni partner je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore. Značajno utvrđenje biće zaštićeno i postaće međunarodni kreativni centar, a kompleksni projekat potpisuje studio Enforma iz Kotora sa Nikolom Novakovićem, vodećim projektantom i Marijom Novaković, arhitekticom konzervatorkom. O radu na projektu, istraživanjima koja su bila neophodna da se krene u rekonstrukciju i revitalizaciju Španjole, za Pogled govore Marija i Nikola Novaković.

Kako bi opisali projektno rješenje kojim će vjekovna tvrđava ponuditi adekvatan odgovor savremenim kulturnim izazovima?

Marija: „Španjola je jedna od veoma rjetkih tvrđava koja je sačuvana gotovo u potpunosti u svom izvornom obliku. Ona predstavlja značajnu i prostranu tvrđavu sa četiri jake okrugle rondele na uglovima nastala u tursko vrijeme, a kasnije dograđenom merzerskom baterijom nastalom u austrougarskom periodu.

Tvrđava je sa manjim pregradnjama (spoljašnji odbrambeni pojas, hangar prekriven armirano-betonskom ljuskom, adaptiranje rondela za postavljanje savremenih artiljerijskih oruđa…), korišćena sve vrijeme austrougarske vlasti, pa i Drugog svjetskog rata, što nam zapravo govori o kvalitetu građevinskih konstrukcija u njoj.

Glavnim projektom predviđeno je formiranje kreativnog ‘Huba’ sa pratećim sadržajima a sve u cilju približavanja kreativnih industrija samoj javnosti kao i aktiviranjem lokalnog stanovništva ka doprinosu u sferi kreacije, izrade i plasmana datih proizvoda. Cilj projekta je bio valorizacija tvrđave uz osposobljavanje njenog funkcionisanja tokom cijele godine kroz radne umjetničke kampove, kulturne manifestacije i izložbene prostore, kao i stvaranje radnog prostora i smještaja za umjetnike koji dolaze u Crnu Goru. Na ovaj način tvrđava odnosno budući kreativni hub bi trebao da privuče najširu javnost od turista, lokalnog stanovništva do umjetnika koji dolaze iz svih zemalja.“

Nikola: „Meni je uvijek veliki izazov raditi na projektima gdje mogu da osluškujem i pratim trag istorije i prošlih vremena. Davati takvim objektima neki novi značaj, novo rađanje i život, velika je odgovornost. Imamo sreću da se u takvim procesima Marija i ja dopunjujemo, gdje je krajnji proizvod upravo balans između velikog broja usaglašenih procesa, istraživačkog i kreativnog rada.

Predloženi arhitektonski koncept predstavlja savremeno prostorno rješenje koje ne narušava postojeću strukturu i omogućava povratak tvrđave u prvobitno stanje. Ideja se temelji na dijalogu između nasljeđa i savremenosti, gdje se jasno očitavaju tragovi oba vremenska sloja, sa ciljem da se naglasi značaj svakog perioda gradnje.

Ovakvo rješenje zahtijeva pažljivo balansiranje između savremenih reverzibilnih materijala i tradicionalnih metoda gradnje, uz tehnička rješenja koja odgovaraju novoj funkciji Kreativnog centra. Taj novi materijal koji smo koristili u ovom konceptu, a koji se nalazi samo u centralnom dijelu tvrđave, je polu-providni polikarbonat, tačnije ploče pomenutog materijala. Korišćen je za revitalizaciju ovog kompleksa prilikom rekonstrukcije eksterijera, krova i zidova kuća unutar utvrđenja. Ovaj materijal definiše konture nedostajućih djelova struktura ove male urbane aglomeracije. Projektovan je na način da se u svakom trenutku može ukloniti i vratiti ove tretirane djelove u prvobitno stanje. Intervencije na preostalim djelovima i elementima tvrđave Španjola realizovane su uz upotrebu tradicionalnih materijala i graditeljskih tehnika.

Pošto su ovakvi projekti uvijek pod prilično velikom lupom, moram naglasiti i istaći da je tvrđava revitalizovana pažljivim i jednostavnim savremenim intervencijama, tako da nije izgubila nijedan dio svog identiteta kao objekat kulturnog nasljeđa - naprotiv, udahnula je duh XXI vijeka. Kao što je već naglašeno, sudbina ove tvrđave nalazi se između stalnosti i promjene, ali i između kontinuiteta i perioda stagnacije. Ovim rješenjem njene valorizacije, ne dozvoljavamo da istorija i burna prošlost ove izuzetne tvrđave oduzmu njeno i naše pravo na budućnost.“

Izučavanje fortifikacije i okruženja vodilo vas je kroz neminovni istorijski kontekst i različite namjene objekta. Koji istorijski slojevi/zanimljivosti su izdvojeni kao posebni i ostaju vidljivi kao autentični podsjetnici?

Marija: „Tvrđava je veoma interesantna i bogata kulturnim i istorijskim slojevima iz raznih perioda: turskog, španskog, austro-ugarskog... Od svih originalnih slojeva i objekata izdvojila bih u jugoistočnom dijelu unutrašnjeg prostora Španjole veoma specifičan objekat zidan kamenom. Njen današnji izgled ukazuje da je imala dvovodni krov. Ova, kao i ostale građevine unutar tvrđave, već dugo se nalaze u ruševnom stanju, bez krovova, prozora i vrata i međuspratnih konstrukcija. Uvidom u arhitektonske karakteristike predmetne zgrade može se utvrditi da je ona izvorno predstavljala džamiju čiji je osnovni prostor sačuvan do danas.

Na istočnoj strani, u osi zida nalazi se plitko udubljenje (niša) sa konusnim završetkom što nedvosmisleno pokazuje da je riječ o mihrabu. Izgled prozora sa karakterističnim lukovima izvedenim u opeci, takođe ukazuju na arhitekturu džamije. Zidovi koji su činili gornju zonu prostora bogomolje, pretpostavlja se, uklonjeni su prilikom pretvaranja građevine u kapelu sv. Josipa, o čemu svjedoče istorijski i arhivski izvori. Njen kulturološki značaj je utoliko veći zbog transformacija koje je doživjela pretvaranjem u hrišćansku bogomolju, a zatim u objekat za vojne potrebe unutar tvrđave. Slojevitost ove građevine, njena istorija za koju se pored novootkrivenih podataka iz mletačkog perioda mogu očekivati i sačuvani arhivski podaci iz turskog perioda (XVI–XVII vijek) kao i podaci o njenom korišćenju tokom austrougarskog perioda u Herceg Novom i Boki, omogućuju da se njena restauracija predvidi uz prezentaciju svih etapa gradnje kao i pretvaranjem u objekat za kulturne namjene. Funkcionalno rješenje džamije - crkve - vojnog objekta ogleda se u formiranju prostora konferencijske sale.“

Prva faza radova, kako je najavljeno, planirano je da bude završena do marta 2026. godine. Koji su radovi predviđeni prvom fazom i koji prostori će biti dostupni posjetiocima njenim okončanjem?

Marija: „Prva faza radova podrazumjeva rekonstrukciju spoljnog perimetra, dakle četvorougaonog pojasa utvrđenja sa četiri ugaone rondele, kao i rekonstrukciju najvećeg objekta u unutrašnjosti utvrđenja-barake, koja je prenamijenjena u ugostiteljski objekat i objekat za smještaj umjetnika. Zatim, planirana je rekonstrukcija objekta u spoljnom dijelu tvrđave uz same zidine-nekadašnja tehnička prostorija koja se prenamjenjuje u toalet za posjetioce i djelom za tehničku prostoriju. Naravno, u prvoj fazi se izvode i pripadajuće instalacije uz rekonstruisane djelove. Prva faza je veoma bitna jer će se tvrđava u potunosti očistiti, što tokom projektovanja nije bilo moguće, tako da očekujemo još novih nalaza i originalnih djelova-popločanja, atmosferskih kanala...“

Predloženo rješenje kako ste nagovijestili zasniva se na preklapanju i konstantnoj „interakciji između prošlosti i budućnosti“. Kako ste osmislili povezanost, odnosno „mjesto susreta“ kada su u pitanju materijali koji će biti upotrijebljeni za rekonstrukciju?

Marija: Predloženo rješenje se zasniva na tome da se originalni i očuvani djelovi tvrđave rekonstruišu u potpunosti u skladu sa tradicionalnim principima, dok se objekti unutar utvrđenja, a koji su dijelom oštećeni, rekonstruišu novim, savremenim materijalom. Dakle, objekti za koje se sa tačnošću ne može utvrditi autentičan oblik i dimenzija, vrši se primjenom savremenih arhitektonskih tj. vizuelno nenametljivih materijala, konstruktivnih elemenata i metoda koje ne pariraju postojećim istorijskim elementima već ih funkcionalno i estetski dopunjuju. Budući da nema opipljivih dokaza, pomenuti objekti se zadržavaju u prvobitom stanju - uz konzervaciju, ali sa ‘dovršavanjem’ pretpostavljene forme i privođenje namjeni korišćenjem montažnih elemenata konstrukcije.

Rekonstrukcija sa adaptacijom tj. prenamjenom objekata primijenjena je na objektima: rezidencijalnom objektu, vojnoj komandi, magacinu hrane, objektu džamije/ crkve/ vojnom objektu. Primjena savremenih materijala je predviđena kako bi se nova intervencija jasno odvojila od originalnih djelova objekata i kako ne bi konkurisala kulturnom dobru. Kao što je rečeno, u pitanju je lagani transparentni materijal polikarbonat, lako uklopiv i nenametljiv u cjelom kompleksu. Savremene intervencije su primjenjene unutar utvrđenja na manjim objektima za koje nismo sigurni niti imamo precizne podatke o izgledu krovova i nagibu krovnih ravni. Oni su nastali u kasnijem periodu, nakon turske vladavine, brojnim rušenjima, preziđivanjima i dogradnjama.“

Nikola: „Upravo u ovom vašem pitanju leži tajna dobrog koncepta i ispravnog pristupa kada su ovakvi projekti u pitanju. Često nije potrebna velika intervencija da bi se reklo puno, pa smatram da smo i ovdje manjim gestom napravili upravo taj spoj, dodali ono što će reprezentovati današnji period. Kao što je i Marija rekla, upravo te djelove za koje nismo imali tačne informacije o njihovoj geometriji i volumenu, smo nadoknadili sa pomenutim laganim materijalom u vidu sjenke, koji simulira i nadoknađuje izgubljenu strukturu.

Polikarbonat, svojim svedenim i jednostavnim izgledom i teksturom, savršeno se uklapa i pravi kontrast sa kamenom strukturom, na način da upravo ova veza dva materijala oslikava koncept koji se zasniva na preklapanju i konstantnoj interakciji budućnosti i prošlosti, njihovoj krajnjoj tački susreta, gdje su jasno definisani i uočljivi slojevi vremena, sa ciljem da se jasno prenese poruka svakog od tih perioda.“

Sanacija/rekonstrukcija i revitalizacija kojih objekata je predviđenja narednim fazama kako bi projekat bio zaokružen?

Marija: Preostale faze možda je još rano najavljivati, nisam sigurna da li će se raditi fazno. Očekujemo svakako u skorije vrijeme da će biti rekonstruisana čitava tvrđava, odnosno svi objekti, uključujući i merzersku bateriju kao i kompletno uređenje terena - njenu bafer zonu.

Merzerska baterija kao potpuno izdvojena cjelina će takođe biti u službi umjetnika, ali će postojati mogućnost da funkcioniše odvojeno. Ulazni kaponir je predviđen za 3D vodič turista, a ulazni dio baterije će biti kancelarijski prostori, dok će bunkeri biti namijenjeni za umjetnike. Istočni dio baterije sa bunkerom je predviđen kao zajednićki prostor sa toaletima, kuhinjom, trpezarijom i dnevnom zonom za odmor.“