Dijalog između nasljeđa i savremenosti (II dio)

Autorka teksta: Jelena Pavićević Tatar

Za 44. broj časopisa Pogled

Enforma stoji iza projekta prvog Jevrejskog kulturnog centra i sinagoge u Crnoj Gori. Kako se navodi u tehničkoj dokumentaciji Idejnog rješenja osnovna ideja objekta zasnovana je na težnji arhitekata ka kreiranju svedene „minimalističke arhitekture“ čistih poteza sa elementima i simbolima jevrejske kulture. Možete li nam približiti u kom pravcu su se razvijale ideje kada je riječ o stvaranju objekta posebne namjene, jedinstvenog na našim prostorima?

Nikola: Za mene je iskustvo i rad na ovom projektu bilo jedinstveno putovanje. Otprilike kao kada se glumac priprema za neku specijalnu ulogu u čiji karakter treba da uđe… ne sjećam se da me i jedan projekat zaokupio do te mjere u posljednje vrijeme. Težnja da kreiram autentičan arhitektonski izraz, a koji na neki način definiše jednu naciju, proizašla je iz vjerskog, kulturnog i nacionalnog simbola jevrejskog naroda - menore. Upravo razvijanjem ovog simbola i sklapanjem geometrije od sedam krakova stvorena je minimalistička i neobična kompozicija skulpturalnog karaktera, koju nosi 12 vanjskih zidova. Ovih 12 zidova koji čine strukturu objekta Jevrejskog kulturnog centra, ukazuje na simboliku nastanka jevrejskog naroda od 12 izraelskih plemena. Ta okupiranost simbolikom i uspostavljanjem veze dva naroda ide do toga da sam u parteru u kružnom potezu u kojem se razvija Davidova zvijezda i koja je kao putokaz ka Jerusalimu, postavio crnogorski krš, kao temelj i vezu dva naroda, tačnije Jevreja koji žive i rađaju se u Crnoj Gori.

Fasadni premaz je planiran u boji pustinjskog pijeska, tačnije jeste napravljen od pustinjskog pijeska gdje smo zajedno sa kompanijom iz Austrije razvijali metodu izvlačenja metala iz pijeska i planiramo njegovo implementiranje na fasadi u vidu žbuke. Ovim gestom omogućeno je svim poklonicima judaizma koji ulaze ili izlaze iz Sinagoge da dodirom fasade, na jedinstven način ostvare kontakt sa maticom.“

Možda najveća moć jevrejske umjetnosti reflektuje se kroz sakralnu arhitekturu. Kroz istoriju nije postignuta „unifrmisanost“ koja je jasno primjetna u arhitekturi sinagoga. Koliko je upravo ova netipičnost za druge vjerske objekte olakšavajuća okolnost u stvaranju autentičnog arhitektonskog izraza?

Nikola: „Znajući da je vrhunac teologije i filosofije satkan u Bibliji, pa preko Kafke, Spilberga i Kjubrika, nekako ne mogu da prihvatim da jevrejska umjetnost ima jaču stranu, već da je ona svuda oko nas i da je utkana u životima svih nas, uglavnom ne znajući odakle dolazi. Svakako sam saglasan da kada je arhitektura sakralnih objekata u pitanju nije neophodno robovanje određenim pravilima, kao što je to u hrišćanstvu, ali svakako da postoje određene zakonitosti koje moraju biti ispoštovane, ali koje vam ipak omogućavaju slobodu stvaranja arhitektonskog izraza. Ovakva, da kažem, pravila igre pogoduju nama arhitektama, koji svaki put tražimo novi način da se izrazimo univerzalnim jezikom arhitekture.“

Savršen spoj prirode i urbanog dizajna

Kreirali ste i trajno obilježje Kotora - Gradski park sa raznovrsnim sadržajima za sve generacije. Možete li nam opisati rad na ovom projektu koji obuhvata prostrane zelene površine, dječija igrališta, staze za šetnju i biciklizam?

Nikola: Prije svega želim istaći da je rad na ovom projektu obilježila sjajna saradnja sa koleginicama Željkom Čurović, pejzažnom arhitekticom i arhitekticom doc. dr Nevenom Mašanović, sa kojima smo zajedničkim snagama razvijali rješenje ovog javnog prostora. Kada radite javni prostor u gradu u kojem živite uvijek razmišljate o reakcijama sugrađana i da li ste uradili pravu stvar, ali na svu sreću reakcije su veoma pozitivne. Moram naglasniti da od kada se bavim ovim poslom, između ostalog, uvijek su me privalačili ti nedovršeni urbani džepovi kojih po našim gradovima ima jako puno, a koji mogu da budu ukras grada, baš kao što je ispao park Livnica u Kotoru. Imali smo jako veliku sreću što je upravo Opština Kotor prepoznala potencijal ove lokacije i namjenila je upravo svojim građanima. Danas je to prostor za odmor i relaksaciju gdje svako može naći svoj kutak i mjesto za uživanje. Kako se park sastoji iz više funkcionalnih cjelina, od šetne staze, dječijeg igrališta, trim staze, zone amfiteatra i kupole itd, za mene je bilo prilično zahtjevno ukomponovati materijale na način da oni definišu pojedine funkcionalne segmente i čine kompoziciju u cjelini, kao i usklađivanje urbanog mobilijara i rasvjete. Na neki način smo po prvi put eksperimentisali sa određenim materijalima na šta sam prilično ponosan. Upravo kada dobijemo jedan ovakav prostor shvatimo da smo svi po malo zaboravili na ta mjesta okupljanja i boravak u prirodi, pa evo nadam se da će se i ostale primorske opštine ugledati na Kotor i umjesto betona svojim građanima ponuditi jedan park.“

Marija: „Bitno je napomenuti da novi gradski park u Kotoru pripada dijelu naselja blizu Starog grada, uz more, zauzima površinu od 12.000m2. Sa sjeverne strane predmetne lokacije nalaze se tzv. zgrade ‘Livnice’, zapadno, cijelom dužinom uz lokaciju nalazi se potok ‘Zvjerinjak’, a južno se nalazi crkva Sv. Vinćenca. Projektovati novi park u ovakvom okruženju i zatečenom kontekstu predstavljalo je dodatni izazov. Park čine kompoziciono jasne cjeline u kojima mreža staza povezuje različite sadržaje i parkovske elemente. Kroz prostorne, sadržajne i oblikovne repere bilo je neophodno obezbijediti poseban karakter prostora i na taj način generisati nove pejzažne vrijednosti. Uvažavajći činjenicu da se park nalazi u posebno vrijednom zaštićenom području zbog svojih kulturnih i prirodnih odlika, posebna pažnja je posvećena analizi kompozicije parkovskih površina. Dizajn parka je koncipiran na način da glavna staza predstavlja kružnu putanju koja bi objedinjavala različite sadržaje i uvodila korisnika u ovu zelenu oazu kroz sve njegove segmente. Glavna staza se prožima obodom parka i u pored dijela za pješake sadrži i trim stazu za trčanje. Park se sastoji iz sedam različitih funkcionalnih cjelina: zaštitna obodna zona, zona oko crkve, centralna zona (popločana površina sa različitim vrtno-arhitektonskim elementima), zona dječijeg igrališta i igrališta za djecu sa posebnim potrebama, zona parka za pse, zona amfiteatra na otvorenom, zona za pasivan miran odmor sa ležaljkama. Oblikovno najatraktivniji dio parka predstavlja centralna zona sa kupolom, koja asocira na nekadašnji glorijet i zona sa otvorenim amfiteatrom koje su prostorno i vizuelno povezane i koje predstavljaju mjesto susreta, okupljanja, organizovanja različitih manifestacija, ljetnjih bioskopa, predstava na otvorenom, muzičkih i književnih večeri. Sa tipičnom meditreranskom vegetacijom, uskopiramidalnim stablima čempresa, borova, maslina, kamfora, rogača, lovora, košćela, graba, indijskog jorgovana, magnolija i sl, ovaj ambijent stvara posebnu scenografiju parka. Veliki gradski park je u funkciji skoro godinu dana i veoma je posjećen od starne stanovnika i turista.“

Prostor inspirisan simbolikom stvaranja i povezanosti

Kreirali ste prepoznatljivo oblježje naselja Sveti Stasije. Na veoma zahtjevnoj i atraktivnoj lokaciji ukomponovali ste dvije „scene“ važne za svakodnevnu komunikaciju. Kako je tekao proces stvaranja javnih prostora značajnih za područje Dobrote i cijelog Kotora?

Nikola: Velika je rijetkost raditi tri javna prostora u gradu i to park, pijacu i trg, naročito ako se držimo one stare da su to upravo slike grada. Interesantno je da smo u projektnom zadatku u startu trebali da projektujemo samo pijačni prostor u okviru naselja Sveti Stasije, ali tokom rada na konceptu samoinicijativno smo dali predlog za formiranje javnog prostora Trga, koji smatram neminovnim za taj prostor. Tako da smo ovim rješenjem dobili dva veoma značajna javna prostora za područje Dobrote i cijelog Kotora. 

Lokacija pijace i trga na Svetom Stasiju, nalazi se na samom zavojitom kraju urbanog bloka u dijelu ovog naselja predstavljajući njegov logičan početak ili sami kraj. Pošto je pijaca javni prostor čiji socijalno društveni aspekt umnogome odražava sliku jednog grada, ona samim tim poprima i kulturološku dimenziju, u vidu javne scene, gdje se ljudi srijeću i spremaju za taj događaj. Kreiranje trga kao integralnog dijela iznad same pijace predstavlja samo dodatnu vrijednost i prostor koji upotpunjuje sliku ovog važnog urbanog fragmenta. 

Vođeni ovom logikom kao i samom lokacijom došli smo do kreiranja koncepta koji integriše dva javna prostora, dvije scene. Sama geometrija proizilazi iz centra polukružnice, (gdje je pozicionirana fontana sa kamenom iz kojeg izlazi voda, a koji simboliše izvor života), iz koje se zrakasto širi popločanje formirajući prostor trga i na taj način uspostavlja direktnu vezu sa pijacom na donjem nivou. Ova simbolika stvaranja i povezanosti jeste osnova za koncepciju ovog prostora. Mirne zone trga sa klupama obogaćene su mediteranskim uređenim zelenilom, koje predstavlja tampon zonu između ova dva javna prostora.“