Dani evropske baštine u Podgorici

U okviru manifestacije „Dani evropske baštine“ koju organizuje Ministarstvo kulture i medija, u Podgorici, u prostorijama Fakulteta za kulturu i turizam Univerziteta Donja Gorica, održana su dva izuzetno sadržajna predavanja koja su otvorila važne teme o očuvanju kulturne baštine i urbanom identitetu grada. Osim u Podgorici, brojna predavanja i radionice koje se tiču očuvanja kulturne baštine održani su i u drugim crnogorskim gradovima: u Kotoru, Herceg Novom, Tivtu, Budvi, Cetinju, Baru, Bijelom Polju, Beranama, Pljevljivima, Gusinju, Plavu, Rožajama i Andrijevici. Ekipa portala je imala priliku da prisustvuje ovim događajima, sa ciljem prenošenja ključnih poruka i stručnih uvida koji mogu doprinijeti javnoj raspravi o prostoru, tretiranju kulturne baštine i urbanog razvoja.

Prvo predavanje pod nazivom „Očuvanje i zaštita graditeljskog nasljeđa: stanje i izazovi“, okupilo je istaknute stručnjake iz oblasti konzervatorstva, arhitekture i arheologije: mr Ivanu Babić, mr Dobrilu Vlahović, prof. dr Iliju Laloševića i prof. dr Aleksandra Dajkovića, uz moderaciju arheologa i predavača na Univerzitetu Donja Gorica mr Dušana Medina. Diskusija je bila usmjerena na prošli, sadašnji i budući status očuvanja kulturne baštine u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na institucionalne izazove, multidisciplinarnu saradnju i potrebu za reformom obrazovnih i zakonodavnih okvira.

Prof. dr Ilija Lalošević, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, evocirao je formativni period sistemske zaštite arhitektonskog nasljeđa za vrijeme svog radnog angažmana kao direktora Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, koji je kasnije transformisan, odnosno, prestao je da postoji u tom obliku. Posebno je naglasio značaj terenskog rada i multidisciplinarnog pristupa. Njegova otkrića dvije krstionice iz Justinijanovog perioda (u Kotoru i manastiru Podlastva u Lastvi Grbaljskoj) svjedoče o važnosti arhitektonske intuicije i preciznog dokumentovanja. Istakao je da je nekadašnji sistem zaštite, iako ukinut, bio funkcionalan i zasnovan na saradnji između stručnjaka i operativaca koji su izvodili kompleksne konzervatorske radove na terenu.

Mr Dobrila Vlahović, Generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i medija, predstavila je institucionalnu strukturu zaštite kulturne baštine, uključujući Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Centar za konzervaciju i arheologiju. Poseban akcenat stavljen je na neke značajnije rezultate koji su ostvareni u tom domenu, kao što je unaprjeđenje Zakona o zaštiti kulturnih dobara i osnivanje studijskog programa konzervacije i restauracije, o sklopu Likovne akademije na Cetinju, koji integriše teoriju i praksu. Takođe, u svom izlaganju ukazala je na potrebu za većom vidljivošću i valorizacijom domaćih stručnjaka.

Doc. dr Aleksandar Dajković, saradnik u nastavi na fakultetu Politehnike Univerziteta Donja Gorica, sa radnim iskustvom u institucijama poput Ministarstva kulture i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, kritički je analizirao institucionalne reforme, upozorivši na administrativizaciju sektora i nedostatak terenskog iskustva među kadrovima. Posebno je problematizovao slabosti u međuinstitucionalnoj koordinaciji, što direktno utiče na kvalitet konzervatorskih odluka i zaštitu graditeljskog nasljeđa.

Mr Ivana Babić, arhitektica, osvrnula se na iskustva u radu na konzervatorskim projektima, ukazujući na potrebu za revizijom planske dokumentacije i njihovom usklađivanju sa stvarnim stanjem na terenu. Posebno je istakla značaj digitalne prezervacije kulturne baštine, ističući potencijal digitalnih tehnologija u svrhu dokumentovanja i valorizacije kulturnih dobara.

Zaključak ovog predavanja jasno ukazuje na potrebu za obnovom funkcionalnih modela zaštite kulturne baštine, jačanjem institucionalnih kapaciteta, uključivanjem domaćih i inostranih stručnjaka, te integracijom savremenih tehnologija u konzervatorsku praksu. Takođe, akcentovana je i važnost obrazovanja, terenskog rada i međusektorske saradnje kao temelja za održivu zaštitu nasljeđa.

Drugo predavanje, „Ko je Lepa Kata, a ko Lepa Brena?“ koje je održala antropološkinja, dr Vesna Rasulić Delić, bilo je posvećeno analizi urbane antropologiji Podgorice. Kroz analizu svakodnevnih praksi, rituala i simbolike gradskih prostora, predavanje je osvijetlilo kako stanovnici oblikuju identitet grada kroz jezik, humor i kolektivno pamćenje. Fokus je bio na poslijeratnim zgradama koje su dobile nadimke poput „Pet udovica“, „Pejton“, „Vampirica“, „Lordovka“ i „Lepa Kata“, „Dva pendreka“, „Seljanka“, „Skadar na Bojani“, „Limun i narandža“, „Ruske kule“, „Krstarica“, „Devet Jugovića“ itd. čime se pokazuje kako urbani toponimi reflektuju društvene odnose, ekonomske slojeve i kulturne kodove.

Na kraju predavanja može se zaključiti da urbana antropologija nije samo analiza prostora, već i način da spoznaje kako grad živi kroz svoje stanovnike. Podgorički nadimci za zgrade predstavljaju spontanu arhivu kolektivne memorije, gdje se humor, ironija i lokalna kultura pretaču u urbani pejzaž. Ovakva analiza otvara prostor za dublje razumijevanje grada kao društvenog organizma, čime se stvara mogućnost za doprinos inkluzivnijem i kulturno osjetljivijem tretiranju prostora.

U konačnici, manifestacija Dani evropske baštine pokazuje koliko je važno da se stručna i šira javnost okupljaju oko pitanja koja oblikuju naš odnos prema prostoru, nasljeđu i identitetu. Ovakvi skupovi ne samo da nude platformu za razmjenu znanja, već i podstiču kritičko mišljenje, interdisciplinarnu saradnju i artikulaciju javnog interesa. U vremenu kada se prostorne odluke često donose bez dovoljno stručnog uvida, ovakve manifestacije predstavljaju dragocjen korektiv i otvaraju prostor za dijalog.