IV Crnogorski Dani arhitekture: Razgovor sa autorom pobjedničkog rješenja na konkursu za idejno rješenje objekta Centralne univerzitetske bibiloteke u Podgorici

Dani arhitekture, najvažniji stručni događaj u organizaciji Komore arhitekata i planera Crne Gore i Inženjerske komore Crne Gore, održani su od 14. do 16. novembra u Muzičkom centru Crne Gore. Ovogodišnja manifestacija, pod temom „More for Less“, bila je posvećena promišljanju kako arhitektura može generisati prostorni, materijalni i društveni kvalitet kroz racionalnije korišćenje resursa. Dani arhitekture su i ove godine okupili u Podgorici izuzetne predavače koji usmjeravaju savremenu arhitektonsku misao ka održivim i humanim pristupima, a jedan od od njih bio je i arhitekta Davorin Počivašek, jedan od osnivača biroa Arhitekti Počivašek i Petranovič. Zajedno sa svojim kolegama iz biroa, Počivašek je autor pobjedničkog idejnog rješenja objekta Centralne univerzitetske biblioteke u Podgorici, sa kojim smo imali prilike da razgovaramo tim povodom.

Tokom svog predavanja, Počivašek je predstavio neke od svojih najznačajnijih projekata koji su u skladu sa ovogodišnjom temom manifestacije. Kroz primjere projekata kao što su: stambeni objekti na slovenačkoj obali i u predgrađu Ljubljane, kao i Centar za edukaciju zatvorskih čuvara i vatrogasna stanica u Trzinu, Počivašek je pokazao kako savremena arhitektura može odgovoriti na izazove održivosti, funkcionalnosti i konteksta, ističući važnost promišljenog pristupa prostoru i materijalima. Poseban akcenat stavio je na značaj dijaloga između tradicije i savremenih potreba, kao i na ulogu arhitekture u oblikovanju identiteta zajednice. Njegovi projekti svjedoče o tome da inovativna rješenja mogu nastati upravo kroz pažljivo osluškivanje lokalnog konteksta i racionalno korišćenje resursa.

Gradnja: U Vašem projektantskom pristupu često se ističe ideja da arhitektura „pomaže da se iznova odredi gdje se nalazimo“. Kako u procesu projektovanja artikulišete taj osjećaj mjesta – da li je to intuitivni impuls, rezultat analitičkog procesa, ili dijalog između ta dva pola?

Mislim da se osjećaj mjesta odnosi na dijalog između intuicije i analize, ali intuicija igra ključnu ulogu. Analitički dio je, s druge strane, samo stvar tehnike. Ipak, taj analitički dio nam pomaže da proširimo svoje vidike. Intuicija kao takva, nama arhitektima pruža mogućnost da osjetimo suštinu prostora i „oslušnemo“ njegove potrebe, dok analiza daje strukturu i jasnoću tom osjećaju. Kombinovanjem ova dva pristupa, moguće je stvoriti autentičan i funkcionalan ambijent koji odgovara i korisnicima i okruženju.

Gradnja: Vaš biro je osvojio prvu nagradu na međunarodnom konkursu za objekat Centralne univerzitetske biblioteke u Podgorici. Možete li nam malo detaljnije objasniti na koji način ste pristupili projektovanju prostora koji ne samo da čuva znanje, već i oblikuje kolektivnu memoriju i urbani identitet jednog grada?

Projekat biblioteke je veoma specifičan i poseban tip objekta, i to bi se na neki način trebalo odraziti u konačnoj slici projekta. S druge strane, to je veoma kompleksan, nelinearan proces. Kada je riječ o obliku zgrade, izabrali smo kružni oblik, koji po našem mišljenju najbolje odgovara instituciji koju predstavlja. Zanimljivo je da smo mislili da će i ostali projektanti koji su učestvovali u konkursu uraditi isto, ali na kraju sam vidio samo još jedan prijedlog sa kružnim oblikom. Vjerujem da kružni oblik objekta uvijek govori o posebnom programu koji se u njemu odvija, kao što je biblioteka ili bilo koja druga obrazovna institucija. Primarni projektantski koncept se ogleda u tome da funkcija objekta treba biti vidljiva i čitljiva kroz posmatranje njenog oblika. Projekat se nalazi u zelenoj zoni univerzitetskog kampusa u kom se nalaze zgrade paviljonskog tipa. 

Za nas je glavna inspiracija i arhetip kako biblioteka treba da izgleda bila zgrada gradske biblioteke u Ljubljani koja datira iz 40-ih godina sa prostranom čitaonicom koja je okupana svjetlošću koja dolazi sa gornjih spratova kao simbolični prikaz načina na koji nas znanje uzdiže. Dakle, glavna ideja je bila da prostor bude fluidan, lišen ivica, sa stolovima za čitanje koji su smješten tik uz stakleni fasadni zid, sa knjigama u centru, koje predstavljaju jezgro prostora. U tom smislu, ideja kružnog prostora je skoro odmah odabrana kao najbolja varijanta.

Nakon analize velikog broja primjera savremenih biblioteka, koncipirali smo nivo prizemlja sa glavnim programom koji je smješten u centralnom dijelu objekta. Zahvaljujući kružnoj kongifuraciji objekta, nema prednje ili zadnje fasade, postoji samo jedna koja obavija objekat sa svih strana. Dosta analitičkog promišljanja stoji iza oblikovanja te jedinstvene fasade, u smislu treba li biti zatvorena ili otvorena, da li struktura zgrade treba biti vidljiva ili ne, kakve prozore koristiti, ali smo na kraju izabrali „najlakše“ i najprozračnije rješenje. Prizemlje se doživljava kao prostor kroz koji se može proći i koji se gotovo stapa sa okolinom, sa ulazima u objekat koji su smješteni sa skoro svih strana.

Hodne linije oko atrijuma na gornjim spratovima su takođe kružne. Na prvom spratu se nalazi sedam stubova koji sadrže servisne prostorije. Program na posljednjem spratu je privatniji, sa nekoliko kancelarija. Objekat takođe ima i dva podzemna nivoa: gornji je organizovan kao skladište knjiga sa muzičkom salom, dok je u donjem organizovano parkiranje vozila. Još jedan važan aspekat ovog projektantskog koncepta jeste i brojno zelenilo, koje je dominantno prisuzno u prizemlju zgrade koje doprinosi stvaranju prijatnijeg okruženja za čitanje i učenje.

Gradnja: U Vašem radu često govorite o „kalibraciji faktora“ koja se odnosi na svaki Vaš projekat. Kako izgleda taj proces u praksi? Postoji li neki interni metodološki okvir koji vas vodi kroz analizu lokalnog konteksta, ili se oslanjate na projektantsko iskustvo?

Kada govorimo o radnom procesu za svaki projekat, uvijek počinjemo sa pažljivim proučavanjem programa. To se odnosi na analizu svih poznatih zahtjeva, kao što su regulacione linije, spratnost i slično. Ponekad se čini kao da smo zarobljeni u tom „kavezu“ ograničenja, ali to nam na neki način pomaže da se na pravilan način krećemo kroz projektantski proces, jer nam omogućava da ostanemo u okvirima onoga šta je zapravo moguće izvesti. Istovremeno, takva početna analiza omogućava da se već u ranoj fazi prepoznaju potencijalni konflikti između zahtjeva i stvarnih mogućnosti lokacije.

Gradnja: Vaša arhitektura se opisuje kao „ništa manje do – cjelovitost“. Kako se ta cjelovitost manifestuje u projektantskim odlukama? Je li ona rezultat formalne koherencije, funkcionalne logike, ili sposobnosti da se arhitektura uklopi u širi narativ prostora?

Naš projektantski pristup uvijek započinje rješavanjem manjih i jednostavnijih koraka. Nakon definisanja osnovnih koncepata, prelazimo na razmišljanje o širem obimu, u smislu kako će zgrada uticati na okruženje, a često nam i sam kontekst pruža zanimljive povratne informacije koje kasnije inkorporiramo u naše projektantsko rješenje. Uvjeren sam da koncept cjelovitosti treba da bude umjetničko djelo, i da bi to postigli, naši crteži i dizajnerski prijedlozi uvijek teže da na najbolji mogući način iskomuniciraju naše ideje kako bi ih klijenti razumjeli i odobrili.