Stanovanje podređeno tržištu: Nova zgrada pored Čepuraka u Podgorici

Služba glavnog gradskog arhitekte u Podgorici dala je saglasnost na idejno rješenje stambeno-poslovnog objekta na lokaciji u zahvatu DUP-a Čepurci, u neposrednoj blizini stadiona na Zabjelu. Projekat potpisuje "ATELJE ARHITEKTURE" d.o.o. Podgorica.

Objekat je projektovan kao nastavak tipologije koja dominira novijom gradnjom u Podgorici. Sadrži četiri poslovna prostora i sedam stambenih jedinica. Ovakva struktura odgovara tržišnoj potražnji, ali otvara i pitanja o raznovrsnosti i fleksibilnosti stanovanja u urbanom kontekstu.

Funkcionalna organizacija

Objekat je stambeno-poslovnog karaktera, spratnosti podrum, prizemlje, dva sprata i povučeni sprat (Po+P+2+Pk). U podrumu su predviđene ostave za korisnike stambenih i poslovnih prostora, prostor za smještaj bicikala, prostorija za održavanje objekta i sanitarni čvor. Prizemlje sadrži 4 poslovna prostora, sa glavnim ulazom i komunikacijama (hodnik, stepenište, lift).

Na prvom i drugom spratu nalaze se stambene jedinice – jedna garsonjera, jednosoban i dvosoban stan po spratu. Vertikalne komunikacije (stepenište i lift) pozicionirani su centralno, što omogućava ravnomjernu dostupnost svim jedinicama. Međutim, hodnici su često linearni i produženi, naročito kod većih stanova, što rezultira povećanjem površine namijenjene komunikacijama na račun korisnih površina stanova. U manjim jedinicama komunikacije su svedene na minimum, dok kod većih stanova postoji osjećaj gubitka korisne površine zbog dužih hodnih linija i prolaznih zona.

Dnevne zone su uglavnom orijentisane prema fasadama sa većim otvorima, što omogućava dobru osvijetljenost i vizuelni kontakt sa spoljnim prostorom. Noćne zone su povučene dublje, čime se postiže određeni nivo privatnosti. Mokri čvorovi su grupisani uz vertikalna instalaciona jezgra, što je racionalno sa aspekta instalacija, ali može ograničiti fleksibilnost u budućim adaptacijama.

Jedan od ključnih nedostataka u organizaciji stanova jeste izostanak terasa. Stanovi su projektovani bez vanjskih prostora za boravak, što značajno utiče na kvalitet stanovanja, posebno u urbanim sredinama gdje je kontakt sa spoljnim prostorom važan za svakodnevni život i osjećaj komfora. Nedostatak terasa ograničava mogućnost provjetravanja, boravka na otvorenom i fleksibilnog korišćenja stana.

Analizom osnova mogu se uočiti i određene prostorne nelogičnosti koje utiču na kvalitet svakodnevnog korišćenja prostora. Prije svega, kuhinje u dvosobnim i trosobnim stanovima često su projektovane kao jednoredne i površinski minimalne, što nije adekvatno za potrebe većih domaćinstava. Ovakva organizacija ograničava funkcionalnost, skladišni kapacitet i mogućnost istovremenog korišćenja kuhinje od strane više članova porodice. Takođe, u pojedinim stanovima postoji izražena udaljenost između kuhinje i trpezarije, što otežava logičan tok kretanja i svakodnevnu upotrebu prostora. Umjesto kompaktnog i funkcionalnog sklopa dnevne zone, javlja se fragmentisanost i nepotrebno produžavanje hodnih linija.

Mokri čvorovi u nekim stanovima su minimalnih dimenzija, sa vrlo malim tuš kabinama koje ne zadovoljavaju osnovne standarde komfora. Ovakva rješenja su rezultat težnje ka maksimizaciji broja stambenih jedinica i površina za boravak, ali na štetu kvaliteta svakodnevnog života korisnika.

Materijalizacija

Projektant u tehničkom opisu navodi da je materijalizacija proistekla iz zahtjeva investitora i kontekstualnih karakteristika same lokacije. Shodno tome, navodi se da je arhitektonsko oblikovanje objekta prilagođeno postojećem ambijentu i planiranoj namjeni, u skladu sa okolnim oblicima, bojama i materijalima. Dio spoljnih zidova je malterisan i bojen u bijelo. Planiran je jednovodni kosi krov, u skladu sa tehničkim propisima.

Analiza pokazuje da ovo rješenje u velikoj mjeri slijedi postojeće modele stambene izgradnje karakteristične za Podgoricu, bez vidljivih inovacija ili odstupanja u prostornoj organizaciji. Tipologija stanova je jasno prilagođena tržišnim potrebama, pri čemu izostaje ambicija za većom fleksibilnošću ili unapređenjem koncepta stanovanja. Organizacija prostora pokazuje ograničenja u pogledu kvaliteta komunikacija, racionalnosti iskorišćenja površina i svakodnevne funkcionalnosti. Materijalizacija objekta je neutralna i svedena, bez prepoznatljivog identiteta u širem urbanom okruženju.