Kuća u omotaču od plute

Da razmišljanje o kući može biti drugačije pokazao je arhitektonski biro Rundzwei Architecten. Analiziranjem urbanističkih parametara i onoga što bi željeli ostvariti na kraju projekta došlo se do skladnog rješenja koji ispunjava želje investitora. Kako je predviđen objekat sprtatnosti podrum sa prizemljem i potkrovljem odlučili su se za koncept gdje su svakodnevni sadržaji pozicionirani na svim nivoima objekta. Arhitekte su odabrale neobičan materijal za oblaganje  stambene kuće u Štakenu kao što je fasadna ploča napravljena od plute. Materijal za fasade dolazi iz Portugala gdje se granulat od plute, otpadni produkt tamošnje proizvodnje pluta za boce, prerađuje u ploče. Plutane ploče zahvaljujući smoli koju sadrže su prirodno  otporne na vremenske uslove i plijesan bez dodataka ili hemikalija kao i zbog svoje niske toplotne provodljivosti dodatno doprinose izolaciji kuće. 

U konstrukciji su arhitekti jasno razlikovali područja ispod nivoa tla, betonski podrum i drvenu konstrukciju  na kvadratnoj osnovi nadzemnog dijela kuće. Prema zakonu o planiranju, na imanju je bio dopušten samo jedan puni sprat. Kako bi stvorili dovoljno prostora za tri stanara arhitekti su dio životnog prostora preselili u podrum i odabrali unakrsni krov. Oni su koristili princip razdvojenosti kako bi pametno iskoristili zadani volumen. Spiralno poređani nivoi u kombinaciji s fasadnom oblogom stvorili su prepoznatljivu kuću. Četvorokrako stepenište u središtu povezuje tri etaže. Zastakljene krovne površine pružaju dnevnu svjetlost centralnom dijelu kuće.

Iz ulazne zone u prizemlju u kom su smještene gostinjska soba i kupatilo, može se pristupiti zastakljenom dnevnom i trpezarijskom prostoru koji je otvoren prema kuhinji. Privatne sobe, koje uključuju saunu, spavaće sobe, kupatilo i garderobu nalaze se u podrumu. Bazen spušten na odgovarajući nivo vizualno proširuje prostorije podruma u vanjski prostor. Taj je utisak pojačan materijalnošću betonskog zida koji je identičan vani i unutra.

Gornji sprat je podijeljen na dva dnevna prostora s zajedničkim dnevnim prostorom i trpezarijom. Po potrebi se njima može pristupiti i zasebno. Na vrhu ispod krova stvoreno je odmorište za rad ili opuštanje na dva nivoa. Arhitekti nisu dodavali ljepilo i građevinsku pjenu prilikom izgradnje kuće. Osim izolacijskih plutanih ploča koristili su izolacijske materijale od drvenih vlakana i celuloze. Solarni paneli na krovu značajno doprinose snadbjevanju toplotom kuće.

Podrum koji bi trebao izgledati iskopan i gornji sprat koji izgleda kao da lebdi iznad  ostakljenog prizemlja su bila idejna polazišta projekta. Dijelovi konstruktcije su realizovani u vodootpornom betonu koji je izliven na licu mjesta.

Beton je korišten za podne, glatke ploče. U podrumu su zidovi, isto, izliveni u betonu na način da se istakne njihova hrapavost. Izvorna ideja o korištenju zemlje bila je odbačena jer se materijal ne bi mogao nositi s vremenskim i klimatskim uticajima. Opšivanje bazena betonom se čita kao nastavak unutrašnjih zidova podruma.

Prije građevinskih radova bila su brojna ispitivanja betona kojima se postiže ispravna granulisanost i slojevitost. Cilj je bio da površina zidova izgleda kao slojevi zemlje, sa gušćim područjima i jasno vidljivim šljunkom. Na kraju, arhitekti su se odlučili za veličinu zrna od 4 i 12 milimetara. Dodavanjem vapna (kreča) beton je donekle osvijetljen tako da se harmonizovao s bojom podova.

Pri izgradnji se vodilo računa o tome da se zrno ne pojavi vidno na betonu. Pri betoniranju arhitekti su pridavali veliku pažnju činjenici da prelaz između pojedinih otisnutih betonskih slojeva ne bude ravan već  blago valovit.