Atrijum umjesto sjekire: kako izgleda kada se sačuva svako stablo na parceli

U malom naselju Drinovci kod Drniša, gdje živi jedva 200 stanovnika, izgrađen je vrtić koji pokazuje kako arhitektura može da poštuje ono što je zatekla. Projekat imena Terra Membrane, koji potpisuje zagrebački biro PROARH (Davor Mateković, sa timom Maja Horvat i Ivor Pučar), nastao je kao odgovor na naizgled nepovoljne uslove lokacije, a rezultat je objekat koji se doživljava kao prirodni nastavak krajolika.

Parcela trougaonog oblika, površine 1.400 m², na kojoj su već rasle masline, nijesu nudile jednostavanu osnovu. Umjesto da uklone stabla i nametnu pravilan oblik, arhitekti su krenuli obrnutim putem: položaj postojećih maslina postao je jedan od ključnih elemenata koji je odredio formu zgrade. Oko stabala su formirani atrijiumi, pa masline nijesu ostale negđe uz ogradu, već su ušle u svakodnevicu vrtića. Upravo ti atrijiumi dovode prirodno svjetlo u unutrašnjost, omogućavaju prirodnu ventilaciju i stvaraju zaśenjene spoljašnje prostore koje djeca koriste tokom toplijih dana. Prizemni objekat ukupne površine oko 650 m² sadrži dvije odgojno-obrazovne grupe: mješovitu jasličku za djecu od jedne do tri godine i mješovitu vrtićku grupu za djecu od tri godine do polaska u školu. Pored toga, tu su kuhinja, praonica, polivalentna dvorana, soba za vaspitače, kancelarije za stručnu službu, te uređen spoljašnji prostor sa igrališnim spravama i antistresnim podlogama na 750 m². Kapacitet vrtića je 30 djece.

Betonska konstrukcija omogućila je fluidnu, organsku formu koja prati konture parcele i prirodno se uklapa u ruralni krajolik. Spolja, objekat je obavijen ventilisanom fasadom od vertikalnih elemenata terakote u različitim zemljanim tonovima, čime se vizuelno stapa sa okruženjem. Iznutra, atmosfera se mijenja: kroz hodnike se pojavljuju življe boje i motivi inspirisani rijekom Krkom i njenom faunom, pretvarajući unutrašnji prostor u mjesto koje podstiče dječju radoznalost i maštu.

Posebna pažnja posvećena je energetskoj efikasnosti. Objekat koristi podno grijanje i toplotne pumpe, a svaka odgojna grupa ima staklene panele kroz koje vaspitačice imaju nadzor nad djecom. Unutrašnji dvorišni prostor sa direktnim pristupom iz odgojnih grupa omogućava da djeca budu u stalnom kontaktu sa prirodom, čak i kad ne koriste spoljašnje igralište.

Vrtić je počeo sa radom 2020. godine, a izgradnja je finansirana sredstvima EU i Grada Drniša. Projekat je kasnije osvojio BIG SEE Architecture Award, bio finalista THE PLAN Awarda i dobio priznanje Architecture MasterPrize, čime je potvrđeno ono što je bilo vidljivo od prvog dana: da je moguće napraviti izuzetan javni objekat i u najmanjim sredinama, ako postoji volja da se prostor oblikuje sa poštovanjem prema onome što na njemu već postoji. Ova predškolska ustanova je primjer kako se pažljivim projektovanjem može stvoriti ambijent koji ne samo da zadovoljava sve pedagoške standarde, već đeci pruža iskustvo odrastanja u prostoru koji ih uči da priroda i građeno okruženje mogu da žive zajedno.