Budućnost pripada glini (ODRŽIVA GRADNJA)

Glina, nepečena, ili zemlja pored kamena se smatra jednim od najranijih prirodnih građevinskih materijala u istoriji čovječanstva. Kao prirodan materijal je bio potisunut u građevinskoj industriji modernim građevinskim materijalima tokom druge polovine dvadesetog vijeka. Upravo za ovaj građevinski materijal se planira da bude jako prisutan u  građevinskoj budućnosti. Većina savremenih opekarskih elemenata izrađena je od gline ili presovanog blata.  Glina predstavlja odličnu alternativu cementu čija proizvodnja oslobađa velike količine ugljendioksida. Individualne stambene jedinice i male stambene zgrade mogu se lako graditi od gline. Naravno da beton ostaje ključan materijal za visokogradnju. Istraživački napori bi zato trebali biti dvosmjerni i na tome se radi. Jedan od tih smjerova je da se glina prilagodi potrebama moderne gradnje a drugi je stvaranje „zelenijeg“ betona.

Glina je izdržala kao građevinski materijal. U ranim vremenima njena upotreba je bila rasprostranjena (npr. cigle, pločice, cijevi i oruđe), potom upotrebom različitih tehnika nastali su različiti građevinski proizvodi od nje. Oblikovanje plastične gline, a zatim očvršćavanje sušenjem i pečenjem, je bio najraniji oblik proizvodnje čovječanstva, ali tek krajem devetnaestog stoljeća mašine su se uključile u sistem proizvodnog procesa.

Glina je prirodan materijal sastavljeni od vrlo malih kristalnih fragmenata minerala. Oblik, veličina i vrsta ovih fragmenata daju glini njen plastični kvalitet koji joj omogućava da bude oblikovana kada je vlažna. Ovi fragmenti minerala takođe su odgovorni za čvrstu “kamenastu” strukturu gline nakon pečenja na visokim temperaturama.

Kada se glina mijenja toplotom (pečenjem), nastali proizvod se naziva keramika. Tokom pečenja, voda isparava, dolazi do prekristalizacije minerala, od čega nastaje staklo od prisutnog kvarcnog pijeska u glini. Rezultat je tvrd, nerastvorljiv materijal. Što je veća temperature pečenja, to više dolazi do prekristalizacije i formira se više stakla, što rezultira većom tvrdoćom i gustinom novonastalog materijala. Minerali prisutni u glini će određivati njenu boju kada se ispeče. Glina je glavni supstrat keramike nastale specijalnim pripremljenim premazom prije pečenja što rezultira glazurom određene boje ili teksture.