Arhitektura „divljaka”
Njihovo graditeljstvo je maestralno i to je lako dokazivo. Oni su etnička grupa u krajnjoj sjevernoj provinciji u Kamerunu koja gradi svoje domove od kompresovanog prirodno sušenog blata služeći se drevnom tehnikom oblikovanja. Visoke stožaste kuće imaju organsku jednostavnost i promišljenu funkcionalnost. U konstruktivnom smislu, anvelopu kuće, u presjeku, čini parabolični luk koji je u osnovi deblji nego na vrhu koji na taj način povećava stabilnost kuće. Ovakav parabolični luk predstavlja savršen matemački model za prenošenje maksimalnog opterećenja sa minimalnom količinom materijala.
Ručno oblikovanje u blatu je najrasprostranjenija tehnika na svijetu jer za nju nije potreban nikakav alat već samo ruke, glina i voda. Uzor za formu ovih objekata ovo pleme je bilo pronašla u prirodi, u školjkama. Ovakva stožasta forma smanjuje pritisak od udara vode (atmosferske padavine) na zidove. Takođe, ovako „presovane“ kupole su tanke i daju čvrstinu konstrukciji, umanjujući uvrtanje i savijanje.
Pored toga, izrazito visok objekat od devet metara, kao trospratnica, unutar omogućava ugodnu mikroklimu . Vrh kuće je probijen kružnim otvorom, koji se zatvara tokom kiša, omogućavajući vazduhu da cirkuliše, topli vazduh se podiže gore i oslobađa kroz otvor na vrhu, što rezultira osjećajem svježine. Ovaj bioklimatski princip je primjenen na način da kuća funkcioniše kao dimnjak.
Način građenja ovih kuća počiva na principu da se glina spiralno postavlja u slojevima visine pola metra od tla ka naviše omogućavajući svakom sloju da se osuši prije nego što se doda sljedeći sloj gline pri čemu se svaki sloj stanjuje prema vrhu. Kuće su “ukrašene” čestim obrnutim "V" ili ravnim žljebovima koji pružaju uporište tokom izgradnje i održavanja. Takav ornament strukturalno ojačava zidove kuće a ujedno olakšava odvodnju i isušivanje kišnice. Ulaz u kuću ima karakterističan oblik ključaonice: uzak na nivou koljena i širi na nivou ramena.
Tipičan seoski kompleks sastojao se od pet koliba, mada je mogao imati i više, organizovan u kružnom obrascu: jedna za vlasnika domaćinstva, dvije za žene, jedna kao kuhinja i jedna za stoku. Sve su kolibe povezane glinenim zidom sa jednim vratima, zatvorenim noću. U središtu kružnog "utvrđenja", u dvorištu, je smješten veliki glineni sud za žito.
Ovakav tip graditeljsta je savršeno odgovorilo na klimatske uticajne faktore podneblja, dokazujući iznova da vernakularna arhitektura daje najiskrenije i najoptimalnije odgovore u kontekstu resursa i potreba njenih stanara.
Budućnost pripada glini (ODRŽIVA GRADNJA)
7 načina prirodne ventilacije kuće
Hamam
Pravoslavna crkva Svetog Đorđa napravljena od zemlje
17.03.2020. Gradnja
# bioklimatska arhitektura # blato # glina # kuća # kuhinja # održiva gradnja # vernakularna arhitektura