Šuma u paviljonu, paviljon u šumi

Šume nude odličnu prirodnu zaštitu od sunca: ona je sjenka pod zelenim krovom, dok prozračne lisne površine propuštaju filtriranu svjetlost. Vazduh je hladan i bogat kiseonikom. Vještački gaj je početna tačka zgrade koja je rezultat radionice tokijske firme za arhitekturu APL u Kurobeu. U malom gradu na obali japanskog mora zasađeno je 17 stabala na četvrtastoj osnovi. Gotovo mistično mjesto sagrađeno je povodom festivala "Pozorišne olimpijske igre 2019" u parku sa amfiteatrom i služilo je kao sjenovita pauza za posjetioce tokom sezone. Prvobitno zamišljen kao privremena građevina festivala, paviljon je sačuvan zbog svoje popularnosti.

Paviljon je smješten u prostranoj bašti Garden House Maezava, seoskoj kući koju je arhitekta Fumihiko Maki izgradio 1982. godine kao gost za IKK, japanskog proizvođača patent zatvarača. Nekoliko godina kasnije, APL dizajnerska radionica opskrbila je park amfiteatrom koji je mogao da primi 500 ljudi. Nivoi za sjedenje u polukrugu sastoje se od drvenih pragova sa starih pruga. U 2019. pozorište na otvorenom bilo je jedno od osam festivalskih mjesta. Ovom prilikom arhitekti nisu samo starom dizajnu dodali paviljon sa drvetom, već i neke uslužne prostore za učesnike, poput garderobe koji se sastoje se od prepravljenih kontejnera koji su opremljeni kliznim vratima, toaletnim stolovima i ogledalima, a iznutra su obloženi drvenim pločama.

Paviljon je smješten blizu amfiteatra u neposrednoj blizini seoske kuće. Nekoliko koraka vodi do postolja od 100 kvadratnih metara. Krov paviljona je podržan na 26 nosača. Pošto prečnik prirodno uzgajanih stabala (približno 8 cm) nije bio dovoljan da podnese maksimalno opterećenje snijega na ovom području devet unutrašnjih nosača izrađeno je od čelika. Okrugli drveni barski stolovi su pričvršćeni na njihove osovine. U ogradi okolnog parapeta i pod stojećim stolovima nalaze se lampe, tako da paviljon noću svjetluca atraktivno. Konstrukciju zatvara lagani, prozračni krov od valovitog polikarbonata koji je ojačan velikom drvenom rešetkom.

Tim za planiranje je svoju gotovo prirodnu arhitekturu stavio u kontekst citata arhitekta L. Kana, u kojem se iznosi da je nastajanje školske arhitekture rezultat gomile ljudi ispod drveta: „Škole su započele sa čovjekom ispod stabla koji nije znao da je učitelj, dijeleći svoju realizaciju sa nekolicinom drugih koji nisu znali da su učenici. " Kanova teorija pretpostavlja da su ljudi sigurno voljeli ovo sazvežđe, zbog čega su vremenom pretočili kvalitete drveta u arhitekturu.

U skladu s tim, APL dizajnerska radionica imala je za cilj da stvori arhaično, kontemplativno mjesto gdje se ljudi susrijeću, kao što su to ljudi činili prije nego što je postojalo nešto poput arhitekture, ispod drveta. Zvukovi vjetra u vrhovima krošnji, hladna temperatura i prijatan mrak su utisci mjesta koji bi trebalo opustiti lica posjetilaca. Cilj je bio stvoriti raspoloženje koje će se približiti iskustvu koje ljudi imaju u šumi ili tokom meditacije. Stvarna šuma počinje na samo nekoliko metara od paviljona. Gledano sa velike livade u parku, gotovo da nestaje u njoj.