Crni vrtić

Novi vrtić stoji na mjestu mnogo manjeg vrtića za 30 djece u Frederiksbergu, jednoj od najživljih četvrti Kopenhagena, koji je projektovao danski arhitektonski studio COBE. Veliki dnevni centar u kome se nalazi mjesta za 182 djece, postao je simbol tog kvarta, istovremeno se stapajući sa svojom okolinom.

COBE je svojim projektom vrtića Frederiksvej izbacio staru ideju o rasadnicima kao velikim, uniformnim zgradama koje su obično povezane sa državnim obrazovanjem. Želio je da fokus vrati djeci i njihovim odnosima sa drugima u sigurnoj, porodičnoj atmosferi.

Arhitekti su zamjenili osjećaj odvojenosti, daljine i hladnoće koji djeca često doživljavaju u većim vrtićima osjećajem zajednice i zajedničke niti, premda zamišljenom, povezujući društveni ambijent škole sa porodičnim ambijentom kuće.

Na osnovu ideje o školi kao grupi kuća koje imaju sličnosti i razlike, COBE je zamislio zgrade kao nacrtane od djece predškolskog uzrasta. Vrtić Frederiksvej je niz kuća koje čine model stambene četvrti, zajedno sa susjednim krovovima i nizom vrtova. Projekat ima za cilj da ponovo poveže razmjere obližnjeg stambenog naselja i njegovih prigradskih domova i bašta sa velikim susjednim blokovima.

Nova predškolska ustanova ima dekonstruisan izgled tipičan za malo, ali stalno rastuće urbano tkivo, ali jedanaest jedinica je iznutra međusobno povezano, tako da sve aktivnosti povezane sa velikom obrazovnom institucijom mogu slobodno teći. Slično tome, visina svake dvije ili tri spratne jedinice odnosi se na visinu okolnih zgrada.

Ideja modula u obliku kuće preuzeta je u unutrašnjosti gdje svaki prostor sadrži svoj vlastiti mikro prostor od prirodnog drveta: ovdje pronalazimo čajnu kuhinju i kupatilo, uslužni prostor koji svaku sobu i svaki razred čini samostalnom.

Građevinski planovi otkrivaju dva međusobno povezana čvora, dva trokatna atrija oko kojih su postavljeni moduli u obliku kuće (tri oko prve i tri oko druge). Atrijum povezuje prostore vodoravno i vertikalno, poput kvadrata na kojima dječije kuće gledaju na više nivoa. Ideja je da se ovi prethodno navedeni prostori i prostori za okupljanje mogu koristiti za neformalne sastanke sa roditeljima i nastavnicima i podstiču djecu da se slobodno igraju. Kružna šetnica na svakom spratu omogućava djeci da istražuju prostor, dok metalna mreža štiti ako treba da se nagnu.

Svjetlost se uliva izvana kroz velike otvore na svakoj kući, a iznutra kroz atrijume koji prenose je preko svakog sprata pri čemu metalna mreža ne predstavlja prepreku.

Dizajn kuća nalik karikaturi skriva oluke i velike fasadne prozore. Ali umjesto da koriste jarke boje, arhitekti su za fasade odabrali crnu i bijelu boju (uglavnom crnu). Umjesto da naglašavaju ulogu zgrade sa jarkom paletom boja, arhitekte su koristili drvene letve koje smanjuju vizuelni uticaj svake kuće. Fasade najudaljenijih kuća imaju široko razmaknute letvice za pojačanu ventilaciju, što omogućava djeci da prostore koriste kao „vrtove“ u zatvorenom prostoru.

Zgrada je dobitnik brojnih nagrada.