Razlika izmedju običnog i kaljenog stakla

Staklo je neorganski materijal koji se dobija podvrgavanjem silicijuma i baza visokim temeperaturama. Sadrži najčešće silicijumski pijesak, sodu, okside alkalnih metala i krečnjak. Staklo se u prirodi može stvoriti djelovanjem vulkanskih aktivnosti ili udarom groma u silicijumski pijesak. Postoje dokazi o postojanju proizvodnje stakla još u Starom Egiptu kada se ono koristilo za izradu ukrasnih predmeta. Danas staklo ima sve veću primjenu u građevinarstvu gdje se koristi za izradu prozora, vrata, pregradnih zidova, ventilisanih fasada, namještaja itd. 

Proizvodnja stakla je vremenom napradovala i danas postoji veliki broj različitih vrsta stakla koje zadovoljavaju različite potrebe. Najvažnije karakteristike stakla su: transparentnost, čvrstoća, termalna izolacija, zvučna izolacija, UV zaštita itd. Ove karakteristike se postižu podvrgavanjem stakla raznim procedurama kojima se postiže zadovoljavajući kvalitet. Postoje mnogo vrsta stakla ali se može napraviti osnovna podjela na obično staklo (flot staklo) i kaljeno staklo. 

Obično (flot) staklo se dobija zagrijavanjem osnovnih sirovina u peći do formiranja rastopljene mase. Tako rastopljena masa zatim prolazi kroz komoru sa kontrolisanom temperaturom gdje se staklo postepeno hladi. Konačan proizvod je ravno staklo uniformne debljine. Kaljeno staklo se dobija tako što se osnovna sirovina zagrijava do 700 °C, a zatim se naglo hladi. Ovakav način proizvodnje daje staklo koje ima veću čvrstoću i otpornije je na dejstvo toplote. Bebjednije je jer se pri lomljenju ne raspada na hiljade komadića, a i kada se raspadne, ti komadići nisu oštri. 

Obično staklo se uglavnom koristi za izradu prozora, vrata, izloga, polica itd. Kaljeno staklo se sa druge strane može koristiti za izradu stepenica, ograda, obloga za liftove, pregradnih zidova, fasada itd. Izbor stakla za određenu namjenu zavisi od traženih karakteristika. Kaljeno staklo ima veću otpornost na udar, toplotu i bezbjednije je. Međutim, kaljeno staklo ima veću cijenu pa je njegova primjena zbog toga ograničena i znatno manje se koristi od običnog stakla. Još jedan nedostatak kaljenog stakla je to što se ne može rezati i obrađivati nakon proizvodnje.

Obično staklo je prozirno i ne postoji mogućnost stvaranja neke optičke distorzije dok je to kod kaljenog stakla moguće i zbog toga je ono malo mutno i ne pruža savršenu prozirnost. Održavanje stakla je nešto što je potrebno konstantno raditi da bi efekat bio zadovoljavajući i tu prednost ima kaljeno staklo koje je mnogo lakše održavati od običnog.