Atmosfera umjesto mašine

"Atmosfera umjesto mašine" - ovim motoom arhitekti su opisivali cilj projektovanja za novo sjedišta firme u industrijskom području Lustenaua, u Austriji, nedaleko od Bregenza na švajcarskoj granici. Arhitektonski studio je aktivan gotovo 30 godina i sada ima deset filijala u Evropi i Aziji - ali ovo je prva poslovna zgrada koju su projektovali za sebe kao korisnike. Za arhitekte je bilo važno da u ovom projektu svoj stav izraze što iskrenije. Prozirne fasade, filigranske drvene letvice kojim su se služili u prošlosti ustupile su mjesto masivnoj arhitekturi, prozora postali su manji, a zidovi deblji.

Takva odluka je dosegla visoku tačku u novoj zgradi u Lustenau: šestospratnica izgleda masivno koliko i monumentalno, bijela kocka s dubokim otvorima, a time i stvorena antiteza mnogim prethodno izgrađenim poslovnim zgradama unaokolo, u tkz. Industrijskom parku. Ne stoji da su one slabijeg kvaliteta samo što one pokazuju tipičnu paletu materijala karakterističnih za moderne poslovne zgrade: metal, beton i puno stakla.

Industrijski park u Lustaneu je prilično neuobičajeno mjesto za arhitektonsku djelatnost. Arhitekti svoj izbor objašnjavaju vrlo pragmatično: gradilište na jugu Milennium (Industrijskog) Parka nudilo je upravo urbanističku „tabula rasa“ koju arhitekti toliko vole kad žele dati strukturalni odgovor, što je više moguće neometano, slobodno.

Arhitekti su odlučili ovaj prazan prostor ispuniti bijelim šljunkom, metalnim ugradbenim vodenim bazenima i novozasađenim redovima drveća prema svojim idejama, izloživši tako bijelu kocku sa svih strana, a da je nisu potpuno izolovali od okoline. Arhitekti su sebi dozvolili samo jedan, vrlo suptilan trik kako bi razbili monolitni oblik: kocka je vrlo lagano iskrivljena na drugom i trećem spratu, kao da  je hirurg napravio rez skalpelom i dopustio da tkivo nakon toga ponovno izraste, lagano pomaknuto jedno prema drugome.

Ono što ovu zgradu dodatno čini zanimljivom je da je projektovana bez grijanja, hlađenja i  ventilacijskog sistema, a samim time i bez svega što se čini neophodnim u izgradnji poslovnih prostorija u svrhu maksimiziranja udobnosti. Jedini izvori toplote u zgradi su oni koji su ionako neminovno prisutni: sami korisnici (svaka osoba ima prosječnu toplotnu emisiju od 80 vata), kao i računari, kopirni uređaji i aparati za kafu.

Pokazati da se to može učiniti „bez“ nije najmanji izazov za inženjere i sve one koji su, prema mišljenju mnogih arhitekata, u posljednje vrijeme zgradu previše zakomplikovali zbog prekomjerne tehnologije.

Korisnici zgrade nisu izloženi manjku udobnosti. Radnog naziva, zgrada "2226" odgovara rasponu temperature u kojem bi se unutarnja klima u zgradi trebala ostvariti na potpuno prirodan način - između 22 i 26 stupnjeva celzija. Dakle, nova je zgrada je pasivna zgrada u stvarnom, izvornom značenju riječi. Ogromna toplotna masa osigurava potrebnu temperaturnu stabilnost: vanjski se zidovi sastoje od opeke, debljine 76 cm, podijeljene na unutrašnji, 38 centimetara debeli sloj nosivih vertikalno perforiranih opeka i vanjskih 38 centimetara izolacijske opeke s većim postotkom perforacija. Zidovi su s obje strane dobili glatki krečni malter koji će - tako se nadaju arhitekti - s vremenom postati tvrđi i otporniji na prljavštinu. Cilj je fasade poštedjeti rasta algi i lišajeva.

Unutrašnji zidovi, pa čak i osovina lifta kuće takođe su izrađeni od opeke. Podne ploče, s druge strane, sastoje se od prefabrikovanih betonskih dijelova. Zatim je stvoren šuplji pod uz pomoć letvica, koji se na vrhu završava drvenom oplatom, slojem izolacijske zaštite od buke i estrihom od anhidrita. Zadnji je završni sloj i služi kao korisna površina i još uvijek djeluje besprijekorno na područjima koja još nisu unajmljena: arhitekti nisu osigurali kablovske utičnice na licu mjesta. Ako je negdje potreban električni priključak, korisnici bi trebali jednostavno izbušiti rupu kroz gornji sprat u šupljinu, a zatim položiti kablove po potrebi.