Kula sa tradicijom

Okružena maglom na zagonetno udaljenom mjestu, Kula Donamaria (poznata i kao „Casa de Tablas“) poziva putnika da se zaustavi i divi joj se. Nalazi se na sjeveru Navare, Španija, 8 km od prirodnog parka Bertiz.

Elegantna i stroga, lagano se uzdiže na mjestu odakle se može posmatrati kako vrijeme protiče od 15. stoljeća. Uprkos nedavnoj restauraciji, ona i dalje čuva suštinu starog stila gradnje vlažnih atlantskih dolina sjevernog područja Španije.

U osnovi, kula je gotska građevina i ima pravougaonu strukturu napravljenu od materijala koji se lako mogao naći u blizini. Prva dva sprata su kamena, dok je drvo prava atrakcija na posljednja dva sprata, gdje se pokazuje kao svojevrsna strukturna skela koju su neki ljudi uporedili sa muzičkom kutijom zahvaljujući magičnim zvukovima koji se mogu čuti unutar nj. Zgrada je pokrivena četvorovodnim krovom.

Embrazure prošarane duž donjeg dijela podsećaju na odbrambenu upotrebu srednjovekovnih kula koje su se često nalazile, ne samo u tom području. Zapravo, njihova drevna funkcija navodi na pomisao da je prvobitna građevina modifikovana jer bi drvo lako progutao plamen.

Ova građevina proglašena je za kulturno dobro i jedan je od najboljih primjera inženjerske, vojne arhitekture, jedan od posljednjih primjeraka te vrste koje još uvijek postoji u Navari.

Kula Donamaria (Nafarroa) bila je ujedno odbrambena građevina i plemićka kuća između 14. i 15. stoljeća – na osnovu dokumetacije iz 1488. godine. Unatoč vremenu koje je prolazilo, njena upečatljiva i impozantna arhitektonska i arheološka vrijednost ostala je postojati sve do 2000. godine, kada ju je institucija Príncipe de Viana odlučila obnoviti. A to je da takva jedinstvena kula, smještena na određenoj udaljenosti od crkve i neposrednih seoskih kuća, na izolovanom mjestu, okružena zelenilom, blizu ceste i s velikim povijesnim slojevima, nije mogla ostati da propada.

Radovi na drvenoj konstrukciji su bili različiti u zavisnosti od toga da li su to prva dva sprata ili posljednja dva. Na osnovnim nivoima, projektom je odlučeno da se drvene grede dopune metalnim ojačanjima koja će sprječiti pojavu prslina i omogućiće veće opterećenje gornjih spratova. Ova operacija će omogućiti nestanak stubova i nosača koji su se pojavili.

Na gornjim spratovima, s druge strane, održava se kriterijum tačne zamjene oštećenih dijelova, nakon uklanjanja elemenata koji ih opterećuju.

Kako nedostaju mnogi dijelovi originalne konstrukcije, posebno obloge centralnog i obodnog stuba na drugom i trećem spratu i neki sekundarni nosači na trećem spratu, ovaj posao je uključivao njihovu zamjenu, ne samo da bi se obnovio prvobitni izgled konstrukcije, već je i garantovao njihovu ispravnost I trajnost.

Kako je drvena fasada vjerovatno najvažniji element zgrade, izuzetno se oprezno zamjenila drvena obloga hrastovim daskama, propisno zaštićenim od različitih uticaja, debljine od 3 cm i 25 ± 2 cm širine. Visina komada određena je situacijom obodne konstrukcije, čija restauracija slijedi iste kriterijume kao i drvena konstrukcija ovih podova, koja služi kao potpora.

To je jedinstveno arhitektonsko djelo, budući da predstavlja građevinsku paradigmu u kojoj su ljudi živjeli prije šest vjekova. Jauregia je, kako je popularno poznata, otvorila svoja vrata za javnost.