Rezultat ankete Što biste odabrali kao svoje mjesto stanovanja

Gradnja.me nedavno je sprovela anketu Što biste odabrali kao svoje mjesto stanovanja gdje su bile date dvije mogućnosti. Oba predložena objekta predstavljaju kolektivne zgrade visoke gustine stanovanja. Na osnovu predočenih fotografija anketirani je mogao da uporedi volumetiju zgrada, tretmane fasadnih ravni, odnos fasadnih ravni prema okruženju, odnos fasadnih ravni prema korisnicima – stanarima, likovno rješenje eksterijera, osjećaj pripadnosti, povezivanje sa mjestom stanovanja.

Zašto su ta dva primjera uporediva? Oba primjera su aktuelna, predstavljaju dva trenda u stanogradnji, sličnih spratnosti, iste tipologije ( stambeni objekti), komercijalni, tržišno orjentisani.

Predložene fasadne ravni tretirane su na dva različita načina: u prvom slučaju glavni fasadni element je jednostavna žardinjera koja se multiplicira po fasadi u oba pravca, horizontalno i vertikalno, između lameliranih drvenih stubova; dok u drugom slučaju fasadna suvomontažna ploča nošena na čeličnoj potkonstrukcija oblikuje fasadne ravni u definsanom, zmijolikom obrascu i prošupljenim kvaderskim tijelima na uglovima koje pokrivaju vanjske jedinice klima-uređaja ili su ograde na terasama. 

Od ukupno 134 anketirane osobe konačni rezultat ankete je 84%  ili 113  je glasalo za prvo rješenje ( Edison Lite) i 16% ili 21 anketiranih su glasali za drugo rješenje ( jedna od rezidencijanih zgrada u Podgorici).

Što pokazuje ovaj rezultat?

Pred većinom potencijalnih kupaca na tržištu nekretnina je jedan ustaljen odnos i ponuda, gdje mu se iznova nudi isti proizvod koji u većem broju slučajeva ne zadovoljava njegovu želju i viziju stanovanja. Rezultat ove ankete ukazuje da ponuda stanova spakovanih u ambalažne kutije pokazuje učestalu praksu, bez vidljivog napretka u kreiranju humanijeg i čovjekomjernijeg „proizvoda“.  Pred kupcima ne postoji izbor jer produkcija stambenih objekata je uglavnom sličnih prostornih i organizacionih rješenja gdje razlike nastaju usljed različitih gradskih lokacija na kojima su objekti smješteni i ugrađenih materijala i opreme unutar njih. Kao da se zaboravlja da kupac ne bira samo nekretninu već i mjesto svog stanovanja, življenja. Izgleda da takav odnos prema kupcu je uticao na krajnji rezultat ankete.  

Pokazuje se da građevinski sektor, a sa njim i sektor prodaje nekretnina ne uzima u obzir želje i potrebe svojih krajnjih korisnika. Kupac nema bogatiju mogućnost izbora jer mu tržište to i ne nudi, što implicira da se za svoj novac mora zadovoljiti trenutnom ponudom. Ponudu na tržištu nekretnina uglavnom kreiraju investitori. Unutar građevinskih firmi ne postoje interne studije koje se bave istraživanjem tržišta, potrebama i željama kupaca, stvaranjem drugačijeg proizvoda kojim bi kupac a samim tim i krajnji korisnik, zajednica, lokalna samouprava bili značajno zadovoljniji. Pitanje komfora i šta je to komfor postaje zanemareno i marginalizovano. Osim zagrebanog bazičnog komfora – toplotnog, svjetlosnog, akustičnog i zvučnog koji se tretiraju koliko da se zadovolje određeni parametri, složeni komfor se i ne analizira (socijalno-komunikacijski, prostorno-formalni, egzistencijalno-afektivni, kulturno-označiteljski). 

Da li postoje studije nadležnih organa ili obrađivača planova koji istražuju u kakvim kolektivnim objektima stanovanja bi budući korisnici željeli stanovati? Da li bi takve studije služile i uticale na promjenu regulative i obaveza izrade planske dokumentacije za objekte stanovanja a kasnije i njihovu izgradnju koje bi investitor morao ispuniti?

Rezultat ankete pokazuje da bi javnost birala drugačija rješenja kojih na tržištu trenutno nema.