Savršena alhemija

Zapanjujuća obala, pješčane plaže, obilje samoće i bijeg koji istinski udaljava od svakodnevnog i užurbanog života je ostrvo Coll u Škotskim unutrašnjim Hebridima (arhipelag od stotinjak ostrva u škotskim vodama) već je neko vrijeme popularno turističko odredište. Na jednom od mnogih panoramskih djelića raja smjestila se povijesna Bijela kuća kojoj je WT Architecture dao blistav i skladan moderni izgled. Na ostrvu sa dvjesto stanovnika smjestilo se skromno remek-djelo savremene obnove - potpuno novi dom nježno postavljen unutar ojačanih kamenih ruševina drevnog lokalnog vlastelinstva. 

Originalna kamena građevina ovog doma sagrađena je 1732. Bila je to prva krečom zidana pravougaona kuća na ostrvu i poprimila je neformalni naziv 'Bijela kuća' razlikujući je od ostalih, tipičnih 'crnih kuća' koje su bile uobičajne na ostrvu. Ali u svoj svojoj veličini Bijela je kuća sagrađena na pijesku i napuštena je sredinom 1800-ih kad je počela pucati. Iako je napuštana od 1810, napuknuti kameni zid postao je znameniti dio Colla, i pažljivo je sačuvan, jer je novi dodatak povezan s postojećim zdanjem ostakljenim dnevnim boravkom. Dva su krila besprijekorno povezana kako bi prikazala briljantnu, izvrsnu i jedinstvenu mješavinu razdoblja, stilova i kontrastnih materijala.

Dnevni boravak je smješten na donjem nivou, dok se na zadnjem spratu nalaze tri spavaće sobe, kupatilo i ugodna, mirna radna soba. Izvorna džordžijanska (arhitektonski stil koji se razvijao u engleskim zemljama između 1714. i 1830. nazvan po kraljevima iz kuće Hanover:  Džordž I, Džordž II, Džordž III, Džordž IV ) kamena fasada, dodatni kameni zidovi i duša ove bijele kuće pažljivo su očuvani i vidi se da je riječ o obnovi koja je osjetljiva na povijesni kontekst i trenutne potrebe projekta. 

Planirana oko svog prethodnika, nova konstrukcija pomaže zaštititi stare, iskorištava postojeće visine zidova, perforacije prozora i još mnogo toga da stvori ravnotežu. Okviri od nerđajućeg čelika delikatno su predstavljeni kako bi se postojeći zidovi držali zajedno, podupirali oslabljeni dimnjak i podupirali novi nadvratnik napravljen od lokalnog kamena. Tokom kopanja za novi temelj, pronađena je i pažljivo ekshumirana keramika iz bronzanog doba.

Unutrašnjost otvorenog plana ima svježe slojeve drveta, ravno reflektirajuće staklo i glatki čelik presvučen crnim premazom uz stare kamene zidove, vizuelno ih razdvajajući a i dalje čineći cjelinu. Gradnja je bila sve samo ne lagana. Između krhkog okvira zgrade i žestokih okeanskih vjetrova, da bi ostvarili stabilizaciju postojećih ostataka zgrade bili su potrebni mjeseci pažljivog planiranja i izvođenja.

Izvan nove strukture, visokokvalitetni aluminijski građevinski papir maksimizuje izolacijsku vrijednost građevinske tkanine, dok je bilo potrebno puno zaptivanja kako bi se premostili razmaci između staklenih prozora i kamenih okvira. U konačnici, susret savremenih oblika i postojećih elemenata lijepo je uravnotežen kako sa stanovišta velikih razmjera, tako i detalja.

Kada su Alex i Seonaid Maclean-Bristol naslijedili zgradu otprilike 150 godina kasnije, neke pukotine u ruševinama bez krova bile su široke više od 30cm, ali osnovna je građevina čudesno ostala netaknuta. Alex je odgojen na Coll-u i vraćen na farmu na ostrvu sa suprugom Seonaid nakon što je nekoliko godina proveo u vojsci.

Oni su željeli na tom mjestu stvoriti kuću za svoju novu porodicu, ali priroda ruševina predstavljala je problem. Da li obnoviti ili sagraditi novu kuću u blizini? Tada su odlučili da se ne smije primijeniti niti jedan od ovih pristupa i da je suštinski urušena priroda strukture ono što joj daje najviše magije. Ideja djelimičnog zauzimanja ruševine istražena je s namjerom da drugi novi smještaj bude vizuelno odvojen, ali fizički povezan s ruševinom.