Sjećanje na kuću

Smještena u malom selu, projekt obnove kuće zasnovan je na dva bitna faktora:

a) Programska definicija prilagođena postojećoj zgradi (seoska kuća iz 19. stoljeća) i

b) materijalnost namijenjena izvršenju programa, ne umanjujući suštinu onoga što je postojalo, već je reinterpretirajući.

Intervencija je bila osjetljiva, s posebnim akcentom na sjećanje na mjesto i njegov duboki odnos s vlasnicima i njihovim namjerama prema budućem prostoru.

S obzirom na raspored i tipologiju zgrade, te u procesu stalnog dijaloga, jednospratno vodoravno tijelo objekta koje gotovo u potpunosti prati razinu ulice adaptirano je i projektovano da podupire glavnu kuću, sa pridruženom garažom, praonicom i spavaćom sobom i ostavom. U glavnoj kući odlučeno je smjestiti društveni prostor na donji sprat, s dnevnim boravkom, kuhinjom i spavaćom sobom, te rezervisaniji prostor da bude na gornjem spratu, gdje su radni prostor i spavaće sobe.

Kako ne bi došlo do narušavanja plemenitosti i tipološkog karaktera zgrade, odlučeno je ukloniti malter na vanjskim zidovima, pretpostavljajući i ispravljajući strukturni kamen. Izbor drveta kao prevladavajućeg elementa u strukturi i unutrašnjosti nadopunio je ovu namjeru, pridonoseći konačnom kvalitetnom radu, integririsanom i uvažavanju sjećanja na mjesto.