Kotorska pijaca kao nepokretno kulturno dobro

Kotorski Markat

17. marta 2021. godine Upravi za zaštitu kulturnih dobara predata je inicijativa od strane Dolores Fabiani i Ilije Mlinarevića za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra nad kotorskim Markatom koju su podržali: Pomorski muzej Crne Gore Kotor, OJU “Muzeji” Kotor, Sekretarijat za zaštitu prirodne i kulturne baštine Opštine Kotor i NVO “Expeditio”.

Inicijatori su predočili da se kotorska pijaca zaštiti kao nepokretno i nematerijalno kulturno dobro, kako je i normirano u samom Zakonu. Nepokretno kulturno dobro zbog istorijskih, arhitektonskih i ambijentalnih vrijednosti, a nematerijalno kulturno dobro zbog tradiocionalnih aktivnosti i praksi koje su vezane za kotorsku pijacu.

Markat iz 1908. godine, neposredno nakon izgradnje 1907. godine

Kulturološki i istorijski značaj

Kako je kulturološki i istorijski značaj kotorske pijace velik, a svaka pijaca, pored svoje osnovne namjene, ima svoj socijološki i antropološki značaj, te nisu samo mjesto puke trgovine, već mjesta okupljanja i susreta raznih kultura, što posebno karakteriše kotorski markat. Kulturni značaj je veći u onoj mjeri koliko je susret raznih kultura i običaja dinamičniji, a u slučaju kotorske pijace on se proteže od južne Dalmacije do sjevera Crne Gore, od Ulcinja do neposrednog kotorskog zaleđa, mješavina je tri religije i podjednakog uticaja Istoka i Zapada.

Markat je smješten na katastarskoj parceli Opštine Kotor i obuhvata površinu od oko 900 kvadratnih metara. Pijacom upravlja preduzeće DOO “Komunalno Kotor” shodno Odluci o pijacama. Pozicioniran između bastiona Valier na zapadnom bedemu, desno od glavnih gradskih vrata, koji je naziv dobio po mletačkom providuru Dolfinu Valieru (1560. – 1563.) i desno od markata bastiona Corner, koji je dobio naziv po mletačkom providuru Zorziju Corneru (1663. – 1665.). 1901. godine je opština Kotor namjeravala je da od tadašnje austrijske vojne uprave otkupi prostor između pomenutih Bastiona Valier i Corner i da  na ovom prostoru smjesti tržnicu što se realizovalo od 1905 do 1907. godine.

Markat nakon izgradnje, izvor: Pomorski muzej

U knjizi Iva Stjepčevića (katoličkog svještenika), „Vodja po Kotoru“ koju je 1926. izdala “Bokeška štamparija Kotor“ stoji:  “Izlazeći iz grada na obalu, putnik treba obratiti pažnju na gradsku pijacu, koja se nalazi na južnim bočnim vratima, između bastiona Valier i Corner (nazivi mletačke providure, sagrađeni 1905. i podijeljeni u tri dijela za prodaju voće, riba i mesa. Pijaca na obali, koja počinje nedaleko od gradskih vrata, održava se utorkom, četvrtkom i subotom, gdje dolaze mještani primorskih gradova i obližnjih crnogorskih sela. Dok mještani sa primorja prevoze sve vrste robe, na ljeto, posebno voće, crnogorci uglavnom prodaju ljetne proizvode sir, krompir, kupus, dimljenog krapa, tradicionalnu ribu iz Skadarskog jezera). "

Pazar u Kotoru, izvor: Pomorski muzej

Arhitektonski značaj

U arhitektonskom smislu njegov značaj je u kontinuitetu arhitektonskog postojanja, formalnom, likovnom, funkcionalnom i organizacionom i u tome što se na istoj lokaciji odvija ista djelanost duže od jednog vijeka. Kotorski “markat” predstavlja tip utilitarne gradske arhitekture jer je za izgradnju korišten gradski bedem kao istočni zid, koji je nadogradnjom natkriven, a prednji zapadni dio prema moru koncipiran je sa kamenim stubovima i vratima sa metalnim dekorativnim rešetkama. Svi ovi elementi gradnje sačuvali su se do današnjih dana. Fotografije s početka prošlog vijeka ( priložene fotografija iz 1908. , kao i razglednice) dokaz su da se Kotorski Markat nije mnogo promijenio kao što se nije promijenio ni odnos, tj. privrženost žitelja Kotora ovom kultnom objektu.

Markatu pripadaju i kamene klupe koje umjesto starinskih bankova i škanjeva služe izlaganju i prodaji robe. Čitav kompleks markata izgrađen je za vrijeme austrijske vladavine u Kotoru i predstavlja autentično arhitektonsko rješenje gdje su upotrijebljeni prirodni materijali (kamen, drvo, metal, crijep). Bitan segment kotorske pijace je venecijanski lav, jedan od devet koliko ih ima na zidinama Kotora i kuli gradskog sata, isklesan u kamenu u XVI stoljeću koji se nalazi na bedemu iznad ribarnice (peškarije) unutar pijace.

Pazar u Kotoru, izvor: Pomorski muzej

Sociološki i antropološki značaj

Koliko je trgovina u Kotoru bila važna govore i akti iz jednog od najstarijeg sačuvanog Statuta u okruženju kojim je bilo tačno određeno koja roba se smije prodavati, kada i gdje. Statutom su bile određene mjere i kazne koje se smiju koristiti kako ne bi dolazilo do oštete trgovca i kupca. Postojale su službe, justiciari koji su redovno obilazili i pratili rad prodavaca. Grad Kotor koji je živio od trgovine, pomorstva, zanatstva, umjetnosti ali je i morao imati mjesto gdje se odvijala pijačna prodaja. Nekada na različitim kotorskim trgovima koji su po tim proizvodima i dobijali imena, Grad je početkom XX vijeka donio odluku da to jedinstveno mjesto bude u blizini glavnih gradskih vrata.
Higijenski i praktični razlozi za takvu odluku rezultirali su višedecenijskim korišćenjem iste parcele uz gradske zidine na zadovoljstvo građana ali i prodavaca.

Inicijatori naglašavaju da 580 godina od kada su vlasti u Kotoru donjele Odluku o uvođenju pazarnog dana subotom što je važilo za veći dio Boke, izuzev Herceg Novog i Risna. Do 1443. godine sedmični pazar se održavao na trgu Sv. Tripuna, isključivo nedjeljom. Na zahtjev crkve nedjelja je postala neradna, a prekršaj te Odluke se kažnjavao isključivanjem iz crkve i drugim kaznama.
U 15. vijeku, ali i kasnije, pijačna taksa se plaćala na prodatu robu, a čak 50 odsto te takse se plaćalo i na robu koja nije prodata. Plaćala se i taksa za korišćenje opštinske vage, a za prodaju ribe se plaćala posebna taksa. Pored prodaje na pijaci, trgovina se obavljala i u prodavnicama, mesarama, podrumima vina i piljarama. Vlastela je držala monopol na prodaju vina i bila je jedini zakupac opštinskih dobara te držala prodavnice, a seljaci su se bavili sitnom trgovinom. Isto važi i za prodaju soli, koja je bila najveće pitanje kotorske privrede.


Pohvale predlagačima na inicijativi za prepoznavanjem kotorskog Markata kao nepokretnog i nematerijalnog kulturnog dobra sa željom da nadležni Organ prepozna vrijednost i značaj ove inicijative.

Pozicija Markata između bastiona Valier i Corner

Crta Pročitajte još

  Poštovati spomenik kulture

  Kuća sa dva datuma u Bokeškoj ulici

  Štala zakonom zaštićena



30.03.2021. Gradnja


# kutura # spomenikkulture # zaštita # zelena pijaca

Prvi online expo proizvoda i usluga iz oblasti građevinarstva i arhitekture u Crnoj Gori!