Plutajući mostovi, proizvod vojnog inženjerstva

Plutajući mostovi su tipovi mostovskih konstrukcija koje koriste pontone kako bi premošćavali raspone preko vodenih površina. U većini slučajeva se rade kao privremeni mostovi, na taj način da ih je lako montirati i razmotirati kako bi se prenijeli na drugu lokaciju. Idealni su za potrebe vojnih intervencija kada je potrebno brzo djelovati. Mogu služiti i kao trajnije rješenje kada je izgradnja nekog drugog tipa mosta ekonomski neisplativa ili tehnički teško izvodljiva.

Dizajn plivajućih mostova zavisi od lokacije i njihove namjene. Mogu se graditi od betona, čelika, aluminijuma ili drveta. Kada most nosi značajno saobraćajno opterećenje, onda se koriste beton i čelik kao osnovni građevinski materijali. Drvo i aluminijum se uglavnom koriste kada su mostovi pješačkog tipa. 

Istorija plutajućih mostova

Najraniji plutajući mostovi su nastali tokom ratova kada je bilo potrebno brzo i efikasno prebaciti opremu i ljude sa jedne obale na drugu. Kinezi, Rimljani, Grci, Mongoli i ostali narodi su pravili plutajuće mostove da bi prešli rijeke koje su bile preduboke da bi se pregazile. Najraniji plutajući mostovi su građeni tako što su se umjesto pontona koristili čamci ili brodovi koji su bili usidreni i međusobno povezani sa balvanima. 

Potreba za plutajućim mostovima

Plutajući mostovi nisu česta pojava i uglavnom su percipirani kao posljednja solucija. Potreba za njima nastaje kada se premošćava široki i veoma duboki vodeni pojas ili kada je dno vodene površine veoma meko. U ovim slučajevima je građenje standardnih mostova koji se preko temelja oslanjaju na tlo izuzetno skupo i nije ekonomski isplativo. Njihova izgradnja nije moguća na lokacijama na kojima su prisutni jaki vjetrovi. 

Vrste plutajućih mostova

Plutajući mostovi mogu biti kontinualnog ili pojedinačnog tipa. Kod kontinualnih plivajućih mostova ponton se prostire čitavom dužinom mosta. Kod plutajućih mostova pojedinačnog tipa postoji više pontona koji se nalaze na određenom rastojanju i povezani su rasponskom konstrukcijom. 

Kako se grade plutajući mostovi

Pri projektovanju plutajućeg mosta vodi se računa o jačini vjetra, talasa i saobraćajnom opterećenju. Takođe se uzimaju u obzir i incidentna opterećanja kao što su udar broda ili djelovanje jake oluje. Uglavnom se plutajući mostovi projektuju tako da mogu izdržati oluju kakva se javlja jednom u 100 godina.

Izbor materijala i tipa mosta zavisi od geografske lokacije na kojoj se gradi. Pontoni se uglavnom prave na obali blizu lokacije i baržama se dovlače do svoje pozicije gdje se usidre. Inženjeri koriste razne načine da osiguraju stacionarsnost pontona. Za njihovo osiguranje se najčešće koriste sidra u kombinaciji sa vezovima. Sidra mogu težiti i do nekoliko tona i zajedno sa vezovima omogućavaju pontonu da se usljed opterećenja uvija, a da ne dođe so sloma.

Najveći problem kod plutajućih mostova je njihova veza sa obalom. Razlog je to što je obala uvijek visočija od nivoa vode. Zbog ovoga inženjeri moraju smisliti najbolje rješenje koje omogućava prelazak sa obale na most pod što manjim nagibom. Ovo se može riješiti nasipom, pravljanjem prelaznog dijela mosta koji je pod nagibom ili inkorporiranjem tunela kao veze sa obalom. Kada plivajući most presijeca rutu vodenog saobraćaja mora imati uzdignuti dio koji dozvoljava brodovima da prođu nesmetano. 

Preporučujemo:

Kablovski mostovi (razlika u odnosu na viseće)

Kako se mostovi dijele po tipu noseće konstrukcije

Rimski akvadukti kao primjer inženjerskog umijeća