Solarni putevi, koncept koji nije uspio

Solarna put je onaj put koji proizvodi električnu energiju. Sastoji se od površinskog staklenog sloja, elektronskog sloja i osnovnog sloja. Izvođenje ovakvog sistema počinje sa postavljanjem i povezivanjem osnovnog sloja na koji se zatim postavljaju fotovoltažne ćelije koje se na kraju prekrivaju slojem stakla. 

Solarni putevi nisu predviđeni za teški saobraćaj jer nemaju dovoljnu nosivost već se preporučuju samo za lakši motorni, biciklistički i pješački saobraćaj. Oni su nastali iz potrebe za održivijim praksama u oblasti građevinarstva. 

Slojevi solarnog puta

Površinski stakleni sloj je direktno izložen saobraćaju pa mora biti otporan na habanje, izdržljiv i vatrootporan kako bi adekvatno zaštitio slojeve koji su ispod njega.

Elektronski sloj se nalazi ispod staklenog sloja, sadrži fotovoltažne ćelija i napravljen je od aluminijuma.

Osnovni sloj se nalazi na dnu i ima ulogu sakupljanja električne energije i njenog transfera do trafostanice. Ovaj sloj je napravljen od čelika i služi kao potpora sistemu. 

Prednosti solarnog puta

Osnovna uloga solarne ulice je proizvodnja električne energije iz obnovljivog izvora, a korišćenjem površina koje po kojima se kreću vozila i ljudi. Prednosti koje sloarne ulice pružaju su sljedeće:

• Doprinos smanjenju globalnog zagrijavanja

• Generisanje električne energije

• Osvjetljenje ulica

• Generisana električna energija se može koristiti za punjenje električnih vozila

• Solarne ulice mogu reflektovati toplotu koja bi topila led u zimskim mjesecima

Solarne ulice u praksi

Prva solarna ulica je napravljena 2016. godine u Francuskoj. Tada je Francuska vlada imala plan razvoja ruralnih solarnih puteva. Oni su planirali izgradnju 1000 kilometara solarnih puteva za koje su smatrali da bi mogli napajati električnom energijom čak do 5000 domaćinstava. U pilot projekat prvog solarnog puta dugačkog skoro kilometar su uložili 5 miliona eura kako bi testirali ovaj koncept.

Projekat nazvan „Wattway“ je nažalost bio neuspješan i nije pokazao očekivanu održivost. Jedan od najvećih problema je to što se put nalazi u Normandiji koja nije baš poznata po velikom broju sunčanih dana. Drugi problem je to što je solarni put često bio izložen oštećenjima. Nakon dvije godine korišćenja dio od 90 metara je morao biti zamijenjen jer je bio totalno uništen. Ispostavilo se da solani put nema potrebnu izdržljivost da bi odolio konstantnom saobraćajnom opterećenju.

U prvih par mjeseci put je generisao najviše električne energije ali je to bila samo polovina od očekivane. Kako je vrijeme prolazilo i put bivao sve više oštećen količina generisane električne energije se smanjivala. Zaključak je bio da ovakav sistem generisanje električne energije nije isplativ, bar ne sa sadašnjim sredstvima i tehnologijom.