Škola u koju se rado ide

Nakon pademije i duže socijalne izolovanosti, školama se raduju više roditelji nego djeca. Online nastava je donijela nove izazove i mogućnosti, pokazala slabosti i ograničenja, a roditelje učinila prisutnijim u obrazovnim i vaspitnim aktivnostima svoje djece. Sem finansijskog obezbjeđivanja i planiranja budućnosti svog potomstva, sa koje prestižne škole priželjkuje da se dijete okiti diplomom, rijetki su oni koji razmišljaju u kakvim prostorima nove generacije stasavaju. Arhitektonsko planiranje obrazovnih i vaspitnih ustanova predstavlja interdisciplinarni pristup gdje osim arhitektonskih standarda za dimenzionisanje, prostornu organizaciju, osvjetljene i bezbjednost utiču i brojni drugi faktori kojima je za cilj podizanje kvaliteta i ugodnosti prostora za boravak djece i uposlenih. Stoga, primjeri koji unapređuju, motivišu, stvaraju afirmativnu i inspirišuću atmosferu trebaju biti putokaze koje treba slijediti.

U gustoj gradskoj strukturi Đenove, sa čestim višespratnim objektima, različitih tipologija od stambenih objekata do crkve, smještena je škola podignuta 2014. godine, za koju je konkurs za izbor najboljeg rješenja bio sproveden 1996. Škola na Piazza delle Erbe dio je Programa urbanog razvoja Porta Soprana i San Donato u istorijskom središtu Đenove koja stoji na urbanim prazninama uzrokovanim bombaškim napadima tokom II svjetskog rata koji su uništili niz monumentalnih zgrada i domova na cijelom području između Via di Porta Soprana i vicolo Mezzagalera.

Nova zgrada ima pet spratova koju pohađa nešto manje od 500 djece osnovnog i srednjeg obrazovanja. Učionice su na gornjim spratovima, dok su uprava, menza i muzička soba u prizemlju. Vanjski prostori ostvareni su na terasi koja otvara pogled na grad koji oduzima dah. Pored škole se ranije obnavljao nekadašnji oratorijum Santa Maria del Suffragio, zgrada iz osamnaestog stoljeća, na čijim se ruševinama gradi gledalište i biblioteka. Oratorijum je zamišljen kao sastavni dio cijelog kompleksa i stvara vezu između škole i okruženja, jer ujedno postaje i prostor za javnu upotrebu.

Iskoristivši topografiju parcele, školi se može pristupiti s dva nivoa: s trga i iz ulice Salita del Prione. Zgrada škole podijeljena je u dva superponirana volumena "razbijene" geometrije, smaknutih fasada koje odgovaraju odabiru distribucije i optimizaciji otvorenosti učionica prema dnevnom svijetlu. Preostala tri sprata zgrade preklapaju se na dvoetažnom podrumu koji prati obod ulice u igri autonomnih i fragmentisanih volumena koji čitavom kompleksu daju dinamiku i veliku formalnu fleksibilnost. Otvorenost unutrašnjih prostora omogućavaju prirodan prolaz svjetlosti i nesmetano kretanje ljudi.

Nova škola, izgrađena kombinovanim programom javno-privatnog kapitala, svojim jasnim i modernim linijama graciozno ubacuje djelo savremene arhitekture u osjetljivo tkivo povijesnog središta Đenove. Cilj škole je predstavljati referentnu tačku u procesu ponovnog prisvajanja ovog dijela istorijskog grada od strane Đenovljana i učenika koji su radi da je pohađaju. Pored opravdane urbane oblikovnosti koja se vješto nastavlja na susjestvo, unutrašnji prostor škole odiše lakoćom i  prozračnošću koja djeluje neočekivano među čestim i nabijenim zgradama koje je okružuju. Nova škola u jezgru Đenove koja pored svog obrazovnog i vaspitnog karaktera je i ono najbitnije - prostor ugodnog boravka.