Dječiji vrtić kao mali grad

Rad studija Brune Fioretti Marquez je dječiji vrtić smješten u Quartier Cassarateu, gradu iz devetnaestog stoljeća, koji je konsolidovan posljednjih godina. Vrtić je zamišljen kao jednospratnica koja funkcioniše kao mali grad unutar kojeg svaka nastavna jedinica predstavlja kuću.

Zajedno sa postojećim zgradama školskog kompleksa, pojavila se struktura poput šahovske table u kojoj prema programu: fiskulturna sala, novi vrtić i osnovna škola, upotpunjeni novim otvorenim jedinicama za odmor i pauze, predstavljaju „crna polja“ šahovske table.

S druge strane, "bijela polja" čine tri otvorena prostora: ograđeni sportski teren, igralište ispred vrtića i glavni trg ispred osnovne škole, koji ujedno služi i kao ulaz u objekat. Pješačke staze međusobno povezuju ove prostore i osiguravaju javnu propusnost kampusa.

Svaki vanjski prostor karakteriše različit nivo pristupačnosti ili privatnosti i zadržava svoj specifični identitet kroz male razlike u visini, različitu materijalizaciju, sadni materijal i mobilijar. Asfaltna površina tvori tlo, koje se širi cijelim vanjskim prostorom.

Vanjski prostori nisu namijenjeni samo školskoj upotrebi, već ih lokalno stanovništvo može koristiti tokom radnog vremena, a glavni trg škole nudi mjesto okupljanja za cijelu četvrt. U vrtiću se nalaze mala dvorišta sa drvećem, koja uglavnom koriste odgovarajuće jedinice grupe.

Uz obod kompleksa planirana su dodatna stabla za obogaćenje postojeće vegetacije. Oni doprinose prostornoj definiciji puteva koji povezuju susjedstvo s rijekom Cassarate i pretvaraju područje školskog kompleksa u zeleno ostrvo unutar okruga. Cjelina proizlazi iz kompozicije formalnih dijelova, koja ponavljanjem modula u obliku nepravilnog pravougaonika čini konstrukciju racionalnom, a istodobno omogućava tok i različite prostorne situacije.

Moduli međusobno imaju precizne funkcionalne odnose, ali su različito grupisani. Napetost između geometrijske nepravilnosti modula i njihovog ponavljanja daje vrtiću, uz mogućnost pomjeranja zastora, naglašen izraz i nezaboravan identitet. Interijeri teku iz jednog modula u drugi i omogućavaju veliku fleksibilnost. Pokriveni i središnji prostor čine središnju osu razvoja.

Zimi se može zatvoriti staklenim elementima i koristiti kao soba za igranje, plesna dvorana, prostor za izložbe ili manja tržnica. Ljeti se pretvara u otvoreni prostor s pergolom i služi kao natkrivena terasa. Varijacija visine zgrade obilježava ulazni prostor vrtića i omogućava smještaj administrativnih prostorija na višem spratu i time rasterećuje kompoziciju unutar modularnog sistema.

Zgrada je planirana prema Minergie P standardu. Drvena konstrukcija postavljena je na betonsku podlogu i uključuje sve tehničke prostorije kuće. Takođe, masivna baza služi kao toplotna masa za zgradu i, prema tome, savršeno odgovara strukturi drvenih konstrukcija visokih performansi.