Faktori koji utiču na izbor temelja

Temelj je konstruktivni element koji prenosi opterećenja sa konstrukcije objekta na tlo. Pravilan izbor i dimenzionisanje temelja su ključni za sigurnost i trajnost objekta. Izbor temelja zavisi od faktora koji se tiču tla i faktora koji se tiču opterećenja koja djeluju na objekat. Korelacije između ovih faktora određuju tip temelja koji odgovara datoj situaciji. 

Opterećenja konstrukcije

Opterećenja koja djeluju na konstrukciju  imaju veliki uticaj na tip temelja koji će se usvojiti. Izbor materijala od kojih se gradi konstrukcija utiče na težinu konstrukcije. Namjena objekta tj. količina opterećenja kojim će korisni prostor biti izložen takođe utiče na izbor temelja.

Ukoliko je objekat nizak onda se najčešće radi plitko temeljenje jer usljed male spratnosti opterećenja nisu velika. Ukoliko je u pitanju višespratni objekat najčešće je potrebno temelje spustiti niže kako bi se došlo do kompaktnijeg tla veće nosivosti. 

Nosivost tla

Nosivost tla je takođe ključan faktor kod izbora temelja. U zavisnosti od nosivosti tla odlučujemo na kojoj dubini ćemo pozicionirati temelj. Zadovoljavajuća nosivost tla se kreće oko 200 kN/m² (odgovarajuća težina 2000 kg/m²). Sila kojom temelj opterećuje tlo mora biti manja od nosivosti tla. 

Glinovito tlo

Glinovito tlo ima sposobnost zadržavanja velike količine vode pa je ono podložno širenju usljed velikih kiša i skupljanju usljed suša. Ovo može imati negativan uticaj na objekat jer može doći do uzdizanja temelja usljed bubrenja glinovitog tla. Zbog ovoga ono nije baš poželjno za temeljenje. Neki građevinski kodovi predlažu minimalnu dubinu fundiranja od 1 m za glinovito tlo i čak 3 m ukoliko je drveće blizu. Drveće može upiti vodu iz glinovitog tla i izazvati skupljanje tla koje može doveti do oštećenja temelja.

Za glinovita tla se najčešće predlaže temeljenje na betonskoj ploči. Ploča može biti ojačana temeljnim gredama u jednom i drugom pravcu kako bi joj se povećala krutost. Pločasti temelj se bira da bi se napravila što ravnomjernija raspodjela opterećenja i smanjilo opterećenje na tlo. Kod glinovitog tla je potrebno pravilno isplanirati sakupljanje i drenažu kišnice. Takođe se preporučuje temeljenje na što većoj dubini jer su tamo manje promjene u vlažnosti tla. Ukoliko se na glinovitom tlu rade višespratnice najčešće se temeljenje radi na šipovima. 

Treset

Treset je tlo koje nastaje u vlažnim staništima. Karakteriše ga velika poroznost i relativno mala nosivost. Usljed promjene vlažnost podložan je širenju i skupljanju. Kada se temelji na ovakvom tlu potrebno je ukloniti površinski sloj da bi se došlo do sloja veće nosivosti. U zavisnosti od nosivosti tog tla biraju se trakasti temelji ili temeljna ploča. Ukoliko je tlo veće nosivosti na velikoj dubini i nije ekonomično toliko kopati, onda se za temeljenje koriste šipovi. 

Muljevito tlo

Muljevito tlo se sastoji od sitnozrnih čestica zbog čega je glatko na dodir. Nije pogodno za temeljenje objekata jer zadržava vlagu i teško je se oslobađa. Isto kao u slučaju treseta, preporučuje se fundiranje na većoj dubini kako bi se izbjeglo loše tlo. 

Pjeskovito-šljunkovito tlo

Pjeskovito-šljunkovito tlo dopušta vodi da se drenira što je veoma pogodno za potrebe temeljenja objekata. Ovakvo tlo ima dobru nosivost i nije potrebno uklanjati mnogo površinskog sloja. Uglavnom je zadovoljavajuće ukloniti površinski sloj od minimum 70-80 cm.

Kada je pjeskovito-šljunkovito tlo potopljeno u vodi nosivost mu drastično opada. Zbog ovoga se mora voditi računa o prisustvu podzemnih voda. Za temeljenje objekata na ovakvom tlu gotovo uvijek su trakasti temelji zadovoljavajuće rješenje.