Otkriveno zašto beton iz rimskog perioda traje vjekovima

Nova studija MIT-a koja je bila vezana za rimsku grobnicu staru 2050 godina donijela je interesantne informacije o strukturi betona iz rimskog perioda. Iako je za gradnju grobnice korišćena stara tehnologija spravljanja betona, njegova otpornost i dugotrajnost već duži vremenski period zbunjuju eksperte. 


Proučavajući beton i malter od kojeg su napravljene rimske građevine, tim naučnika je otkrio činjenice koje bi mogle objasniti zašto beton napravljen u rimskom periodu traje i dan danas. Nasuprot njemu, moderni beton koji se danas koristi u građevinarstvu počinje da se kruni i ljušti nakon samo nekoliko decenija. Iako je rimski beton korišćen mnogo prije nego je nastala moderna nauka o građevinskim materijalima, on traje vjekovima. Često su rimske zgrade u veoma dobrom stanju iako su izložene zubu vremena. 

Izvor: Livioandronico2013/Wikimedia Commons

Studija se fokusirala na dobro očuvanu grobnicu rimske plemkinje koja se nalazi u Rimu, a pretpostavlja se da je izgrađena 30 godina p.n.e. Nakon analiziranja betona od kojeg je grobnica sagrađena naučnici su otkrili da se u sastavu betona nalazi vulkanski agregat. Pored ovoga je otkriveno da je beton u kontaktu sa kišnicom i podzemnim vodama reagovao na veoma interesantan način. 


Sama grobnica je sagrađena veoma sofisticiranom metodom građenja za taj period. Noseći zidovi velike debljine su napravljeni od masivnih blokova i povezani su malterom koji je napravljen od vulkanskog agregta, krečnjaka i vulkanske tefre (sitni fragmenti stakla i kristala koji nastaju vulkanskom erupcijom). 


Očigledno je bilo da tajna dugotrajnosti rimskog betona leži u korišćenju vulkanskog agregata i tefre, međutim naučnike je zanimalo da otkriju mehanizam koji dovodi do ovakvog rezultata. Studija je pokazala da bi tajna mogla ležati u mineralu koji se zove leucit. Ovaj mineral je bogat kalijumom koji se tokom vremena razlaže i pri tome uspješno reorganizuje kontaktnu površinu između vulkanskog agregata i veziva. Pri ovom procesu se poboljšava kohezija betona jer jača veza između zrna agregata i veziva što beton čini jačim kako vrijeme prolazi. 

Izvor: MIT

Istraživanja zidova grobnice pokazuju da beton sadrži vulkansku tefru koja povezuje komade opeke i vulkanskog agregada. Otkriveno je da je tefra koja je korišćena za spravljanje betona za ovu grobnicu veoma bogata leucitom. Tokom vremena, dok je beton bio izložen kiši i podzemnim vodama, leucit se razlagao i oslobađao sve više kalijuma u strukturu betona. 


Ovolika količina kalijuma u modernom betonu bi imala kontra efekat jer bi se stvorio ekspanzivni gel koji bi izazvao mikropukotine u betonu. Međutim, u betonu od kojeg je napravljena grobnica kalijum doprinosi dugotrajnom mijenjanju strukture kontaktne površine između agregata i veziva što je najvjerovatnije razlog dugotrajnosti. 

Kontaktna površina između agregata i veziva je ključna za čvrstoću i trajnost bilo kojeg betona. Koristeći ova saznanja naučnici bi mogli naći recepturu modernog betona koji bi, poput rimskog, konstantno restrukturirao i ojačavao kontaktnu površinu između agregata i veziva. Na ovaj način bi se produžila trajnost betonskih konstrukcija i značajno povećala održivost u građevinarstvu. 

Crta Pročitajte još

  Reciklirani ugljen-dioksid za njegu betona

  Šta je prednapregnuti beton

  Beton koji se sam zagrijava

  Koliko je bitno pravilno njegovanje betona

  Šta je polimer-cementni beton

  Šta je samoreparirajući bakterijski beton

  Kako karakteristike agregata utiču na kvalitet betona

  Savjeti za spravljanje betona i betoniranje

  Kako so utiče na beton

  Metakaolin za čvršći i dugotrajniji beton

  Osobine betona

  Beton kao građevinski materijal



11.10.2021. Gradnja


# leucit # rimski beton # vulkanski agregat

Prvi online expo proizvoda i usluga iz oblasti građevinarstva i arhitekture u Crnoj Gori!