Kompaktnost doma

U Leruzu (Španija) je vrijeme stalo prije nekoliko decenija. Ruke koje su obrađivale žitarice u dolini Lizoain nisu našle zamjenu pa se njena populacija smanjivala sve dok nije postala mjesto sezonskih posjeta. Suprotno takvom trendu, mladi par sa korijenima u dolini, odabrao je zemljište na sjeverozapadnom obodu sela kako bi se skrasio i zasnovao porodicu, svjesni prednosti života u njemu.

Kako drugačije i ne može biti, projekat počinje od želje klijenata da se fizički i materijalno integrišu u mjesto. Graditeljska tradicija samog kraja učinila je kompaktnost doma nezaobilaznom polaznom tačkom.

Tako se volumen u kojem je smješten javni program doma pojavljuje kao obična prizma od kamena i crijepa, koja je pozicionirana na parceli u kontinuitetu sa rubovima i padinama obližnjih objekata. Sa ovog položaja se spušta na poluukopani sprat, koji ima zvanje “pećine” iz koje se izlazi u donji vrt, a koji je istovremeno prirodno okrenut ka dolini.

Upravo iz tog prostora nazire se razmjera volumena koji gleda na dolinu, a koji prihvata nove granice i fasade okolnih kuća u selu. Veličina parcele, uz manipulaciju topografijom, omogućio je projektantima Lecumberri Cidoncha da predloži formalnu dualnost koja sa jedne strane odgovora na duboki osjećaj pripadnosti mjestu i istovremeno dijalog sa udaljenim krajolikom. Veliki prozori koji uokviruju dolinu su ti koji umanjuju granice između unutrašnjosti kuće i krajolika.

Lokalni radnici su bili angažovani za izgradnju kuće, koristeći resurse koji se nalaze na samoj parceli i njenoj okolini. I pored postojanja snabdijevanja vodom i strujom sa javne mreže, razmatrana je mogućnost da se kuća učini energetski učinkovitim, tražeći, još jednom, minimalan uticaj na njeno neposredno okruženje. U tu svrhu, kuća ima kotao na drvnu biomasu za toplu vodu i grijanje, solarne panele strateški postavljene za dopunu snabdjevanja električnom energijom i rezervoar za vodu za skladištenje i ponovno korištenje vode iz čestih kiša.