Preko svinjca do priznanja

U zavisnosti od kulture i sredine u kojoj objekti nastaju njihovo kasnije vrednovanje često ima korelaciju sa autentičnom arhitektonskom vrijednošću više nego sa imovnim potencijalom klijenta. Upravo jedan takav primjer pokazuje orginalnost i dovidljivost u razumjevanju pristupa koji će iznjedriti jedno takvo rješenje. Neumann architektur je, ne tako davne 2005.godine, zavrijedio priznanje AR_EA 2005 transformišući nekadašnji svinjac u izložbeni prostor. Duhovitost i ekonomičnost pristupa problemu doveli su rješenja koje je zavrijedilo pažnju komisije i koja ga je takvim i ocjenila. Arhitekte su misaonu dosjetku u tekstualnom opisu projekta predstavili kao igru riječi što je jezgrovito ilustrovano transformišući pojam svinjac (njem. Saustall) u izložbeni prostor (njem. Schaustall (Šauštal)). Transformacija jednog glasa je u arhitektonskom smisli predstavljala transponovanje više neupotrebljivog svinjca u objekat koji pripada ovom vremenu i potrebi naručioca.

Projekat je usmjeren na obnovu štale za svinje, izgrađene 1780. godine i korištene kao sklonište skoro dva stoljeća nakon nastanka. Za vrijeme Drugog svjetskog rata djelomično je uništena i preuređena samo kao ostava za alat. Prvobitna namjera evaluacione komisije i naručioca bila je renovirati strukturu i nadograditi je kao izložbeni prostor. Međutim, njeno fizičko stanje otežavalo je finansiranje cjelovite nadogradnje/rekonstrukcije, a zamjenska zgrada iste veličine nije bila moguća zbog blizine ulice. Želja vlasnika je bila da se objekat pretvori u izložbeni prostor, ali su uslovi zgrade obesmislili konsolidaciju i sanaciju zidova.

Za arhitekte je postavljanje “kuće u kuću” bilo generičko rješenje, a takvo rješenje ima dugu prošlost u arhitektonskim pristupima nad osjetljivim ruševinama, bio to čak i svinjac. Pred projektantima se postavilo pitanje način buduće izvedbe – kako je realizovati i koji je odnos ruine i buduće unutarnje strukture kao i da li će dijelovi nove konstrukcije zaštititi staru na način na koji stari zidovi štite novi unutrašnji objekat. 

Neumann architektur iz Štutgarta, usljed ekonomičnosti i logistike same izvedbe je postavio drvenu „kuću“, unutar kamenog kućišta, ne dodirujući ga, a koja je kopirala fasadu prvobitnog objekta, dok je novoprojektovani krov izložbenog prostora štitio postojeću konstrukciju.

Proizvoljnost prozora na vanjskim zidovima nekadašnjeg svinjca izgleda moderno nakon intervncije, budući da je zasnovana na funkcionalnim zahtjevima nekadašnjeg objekta, a ne na šaljivoj ili podrugljivoj reinterpretaciji. U postojeću zidnu konstrukciju umetnut je novi drveni volumen. Element ne dodiruje fasadu, a prozori su pozicionirani u skladu sa već postojećim u kamenoj ovojnici, stvarajući vizure kroz dva zida. Svjetlost, boja i toplota transformišu objekat noću. Posjetitelji mogu zaviriti u praznine između orginalne i nove strukture i pitati se se kako je sve to realizovano.