Kako jednostavnim sredstvima obnoviti staru kuću

Ansambl kamenih oronulih kuća smješten na strmoj padini u dubokoj dolini Onsernone u Ticinu dugi niz godina nije bio nastanjen. Iz ansambla kuća se pruža izuzetan pogled ka zelenoj dolini sa terasom pošto se objekti nalaze na planinskom grebenu. Klijent, kom je blizak način tipičnog života u Ticinu, tražio je da se od oronulih kuća izgradi stambeni objekat jednostavnim i povoljnim sredstvima.  

Stanje, prvenstveno, glavne kuće ansambla je bilo loše. Projektanti Buchner Bründler su glavnu kuću pretvorili u ljetnikovac, dok je aneks koji je bio bolje očuvan od glavne zgrade pretvoren u zimski stambeni prostor. Što su se kamene kuće duže ispitivale, to je bilo evidentnije da je istorija glavne građevine igrala veliku ulogu za cjelinu. Projektantska odluka se bazirala na čuvanju i prikazivanju strukture i prošlosti objekta tako što će se uvezati novim elementima koji generišu nove prostorne i namjenske odnose. 

Umjesto da nestanu iza sloja bijelog maltera, tragovi prošlosti su namjerno istaknuti i vidljivi. Zbog zapuštenosti, međuspratna konstrukcija glavne zgrade je demontirana što je omogućilo formiranje velike ljetnje sale koja se proteže na dva sprata. Zidovi koji je uokviruju svjedoče o izvornoj upotrebi prošlih stanara. Po vrhovima centralne sobe primjetni su ostaci maltera kao i same konstrukcije stambenih prostora ispod kojih su prisutni goli kameni zidovi vinskog podruma. Centralni motiv prostorije je fragmenat zida nekadašnjeg dimnjaka, uokviren metalnim ramom koji ga podupire i ujedno učvršćuje zidove kuće. Kako nije bilo moguće zadržati drvenu krovnu konstrukciju, ljetnja dvorana je pokrivena krovom od valovitog lima koji se oslanja na čelični okvir i pruža zaštitu od vremenskih neprilika. Vazduh, zvukovi i atmosferske promjene su prisutne u neposrednoj okolini stoga se mogu doživjeti unutra.

Nadstrešnica koja štrči iz zaštitnog krovnog pokrivača prema dolini podsjeća na staru, propalu pergolu. Tik uz nadstrešnicu unutar male kamene strukture je umetnuto kupatilo kog sada natkriva betonska kupola pošto nekadašnju drvenu konstrukciju nije bilo moguće sačuvati. Novodograđena terasa okrenuta prema dolini se oslanja na suhozid. Utvrđeno je da je drvena gredna konstrukcija aneksa prema zapadu netaknuta sve do krova. U aneksu je umetnut stambeni prostor obložen tamnim drvetom. Klimatski i energetski kontrolisan volumen služi kao prostor za kuvanje, jelo, spavanje i zaklon od zimskih nepogoda. Bitnu ulogu u projektu imali su lokalni majstori koji još uvijek vladaju vještinama gradnje tradicionalnih kamenih kuća. Odnos pun poštovanja prema istorijskoj supstanci je bio od velike važnosti jer se takvim odnosom konverzija oronulog ansambla u novi objekat bazirala na balansiranju između autentičnosti i slikovitog – pokušaj da se specifičnim intervencijama zadrži atmosfera i identitet mjesta.