Prefabrikovani most od čelika i drvenih letvica

Umjetnik i dizajner Volkan Alkanoglu iz Portlanda, Oregon, nedavno je završio novi pješački most i javno umjetničko djelo, pod nazivom Drift, u četvrti South Hills u Fort Worthu u Teksasu. Dio javnog umjetničkog programa Fort Worth, most dug 19 metra proteže se kroz postojeće suvo korito potoka koje dijeli na pola četvrti koje karakterišu skromni poslijeratni rančevi. Most stvara vitalnu,čovjekomjernu vezu preko potoka koja ranije nije postojala izmedju sedam gradskih blokova.

Izgrađen za relativno skroman budžet od 375.000 dolara, Drift predstavlja primjer onoga što Alkanoglu naziva „uključi i igraj“ urbanizam, ili korištenje prefabrikacije za efikasniju izgradnju elemenata koji se mogu brzo instalirati na svoje stalne lokacije. Most je kamionom prevezen u Fort Worth i postavljen za nekoliko sati uprkos tome što je proizveden u Indijani. U skladu sa tradicijom montažnih, strogo kontrolisanih objekata, Drift je inspirisan različitim faktorima, kako arhitekturom Charlesa i Raya Eamesa, tako i procesom izgradnje brodova. Konstrukcija mosta takođe povlači tradiciju brodogradnje, jer niz kontura čelične potkonstrukcije stvara kostur konačnog oblika. Rezultat je trup nalik kanuu, glatka i neprekidna površina obložena drvenim letvicama, upotpunjena centralnim "kormilom" duž donje ivice srednjeg raspona.

Iako su organska forma i topli tonovi drveta možda bili inspirisani dizajnom iz sredine 20. vijeka, rezultat je proizvod savremenih digitalnih alata. Korišteni su digitalni i algoritamski softveri za projektovanje mosta, uključujući čeličnu potkonstrukciju i drvene daske. Svaki dio mosta je jedinstven i izrađen po mjeri.

Ti detalji mosta otkrivaju nivo složenosti i elegancije koji bi se činio nemogućim u Eamesovim eksperimentima s oblikovanom šperpločom iz 1940-ih. Da bi se postigla dvostruka zakrivljenost forme, drvena obloga je glodana na CNC mašini, a određeni broj letvica u zonama posebno velike zakrivljenosti su savijene parom radi veće savitljivosti. Dodatno, širina lamela varira i prelazi preko površine komada. Letvice teku od široke do tanke, od tačke sidrenja do srednjeg raspona, prelazeći od tankog ka širokom iznad i ispod definisanog zakrivljenog nabora duž vanjske strane trupa, zatim opet od široke do tanke s vanjske površine ka unutrašnjosti most. Uprkos monolitnom prvom utisku, postoji konstantno kretanje i raznolikost nakon detaljnijeg pregleda.

Unutrašnjost mosta je takođe neočekivani trenutak oduševljenja. Dok je ukupna forma mosta glatka i elegantna, krivine ostaju prilično postepene i pitome. Ipak, Alkanoglu je nastojao stvoriti djelo koje nije bilo samo objekat između dvije tačke, već bi moglo funkcionisati i kao vlastito odredište. Geometrija mosta prelazi u slobodnu, divlje valovitu površinu koja olakšava klupe i prostore za predah, nudeći perspektive na zelene staze do tada nevidljive i intimne trenutke za interakciju sa susjedima u javnom prostoru.

Još jedan kuriozitet projekta je lokalna zajednica koja je bila aktivna i angažovana tokom cijelog procesa projektovanja. Nakon što je predstavio početni koncept mosta skupu od preko stotinu stanovnika u lokalnoj crkvi, projektantski tim je bio u mogućnosti da odgovori na mnoga pitanja i dobio je veliko priznanje, koje se nastavilo i nakon postavljanja mosta.