Mali paviljon u službi tradiconalnih seoskih vrijednosti

Arhitektonska firma SpActrum iz Šangaja, Pekinga i Londona dodala je spirale i konuse koji stvaraju dvije otvorene platforme za renovirani paviljon u selu Shangen, Wenzhou, provincija Zhejiang, Kina. Nazvan Shangen Blossom Paviljon, paviljon od 120 kvadratnih metara pretvoren je u prostor zajednice na lokaciji pored tradicionalne seoske kuće izgrađene tokom šestedestih godina prošlog stoljeća.

Shangen Village je projekat renoviranja u Wenzhouu, posvećen transformaciji nekada tradicionalnog sela u turističku destinaciju. SpActrum je napustio projekat ubrzo nakon što su predložili master plan sela tokom 2017-2018. Selo je od tada u velikoj mjeri očišćeno, ali je izgubilo dio svog drevnog ambijenta. Nekada šarmantni haos pretvorio se u prazninu svrsishodne građevinske aktivnosti.

Nedugo nakon donošenja master plana, SpActrum tim se ponovo uključio, sa ciljem da prisjeti i povrati snagu nejasnoće koja se nekada osjećala na lokaciji, te je počeo raditi na maloj, praznoj parceli pored seoskog mosta. Projekat se nalazi na strateškoj lokaciji, u blizini centralnog mosta u selu, a rijeka ima potencijal da bude žarište i za pogled i kao duhovni centar zajednice.

Prema riječima arhitekata, lokacija je idealno mjesto za okupljanje ljudi u srcu sela i pruža prekrasan pogled na rijeku i veličanstvene kuće dinastije Qing. Zbog malih visina susjednih zgrada, nova struktura treba da se uskladi s njima po visini i veličini.

Tim je kreirao konus nalik cvijetu koji se otvara prema nebu, što je i geometrijsko i pragmatično rješenje za podršku predloženoj strukturi i unošenje prirode u zgradu. Studio reprodukuje opštu geometriju zgrade iz kompjuterski generisanog oblika koji utjelovljuje funkciju i snagu koju treba da isporuči. Ovim procesom se formira veoma složena geometrija, ali je kasnije ručno pojednostavljeno u trouglove i četvorouglove kako bi se uklopilo u tehničke kapacitete izgradnje u selu.

Dok se vanjski volumen diže od tla stvarajući platformu koja se povezuje sa gornjim spratom susjednih zgrada, ona ujedno pruža uzvišenu panoramu sela. S druge strane, unutrašnja spirala stvara konus koji podržava platformu što omogućava svjetlosti da prodre u prostorije iz otvora.

Zidovi na kojima su sadnice djeluju kao zastava koja privlači ljude iz daljine i pokazuje kako živa bića mogu koegzistirati sa strukturama koje je napravio čovjek, kao što je ovo selo činilo u prošlosti. Pokriveni unutrašnji prostor je prostorija za zabavu, čiji su unutrašnji zidovi obrađeni tradicionalnom tehnikom gline od školjki ostriga kako bi se formirala veoma neravna površina. Ključ projekta je odbacivanje bilo kojeg pojedinačnog identiteta ili etiketiranja.

Projekat kombinuje pejzažne karakteristike, funkcionalni prostor, zajedničko mjesto okupljanja i senzualni izraz kako se priroda uklapa u izgrađeno okruženje. Projekat razbija postojeće definicije okruženja koje je stvorio čovjek. Odgovara na ponašanje i zahtjeve ljudi unutar specifičnih uslova na lokaciji.

Zgrada, krajolik, sklonište, paviljon, svejedno. Izvođenje takve konstrukcije obogaćuje iskustvo ljudi u selu, naglašava centralni most, pruža sjedišta za odmor s pogledom, zaklon u oštroj klimi i postepeno postaje alternativni orijentir ispunjen ljudima, orijentir koji se ponovo povezuje s prirodom i izgrađenim okruženjem. Projekat pavijona bilježi moguće trendove kroz digitalni alat za projektovanje, a zatim se prilagođava lokalitetu odgovarajućim tehnikama gradnje.

Projektantski tim je razvio metodologiju za kontrolu prostornih koordinata forme s jednostavnim fasetiranim površinama, a rezultirajuća geometrija je zatim pojednostavljena za lokalni građevinski tim. Angažovanjem takvog tima, proces izgradnje vraća autentičnost arhitektonskog ponašanja: gradi se za potražnju, a ne za želju.

Biljke u konusu neprestano rastu, dodajući dimenziju vremena ovoj strukturi koju je napravio čovjek. To je projekt koji se u potpunosti integriše sa svojom okolinom, pozivajući prirodne elemente i ljude da proslave njegovu dvosmislenost i višeznačnost.