Razumijevanje urbanog stanovanja

U srcu Pariza sedmospratnica koju je projektovao arhitekta Jean-Christophe Quinton pokušava pronaći ravnotežu između diskretnog prisustva u gradskoj ulici i savremenog arhitektonskog stila. Svojim oblikom zgrada upotpunjuje ulični front i naglašava tipično poravnanje zgrada uz kontinuiranu morfologiju pariške ulice. Smještena između zabatnih zidova objekata sa kojima se graniči, novoizgrađeni objekat uspostavlja dijealog između volumena i tekstura svoja dva susjeda. Njeni vertikalni otvori i upotreba prirodnog krečnjaka omogućavaju da se uklopi u okolinu, što na urbanom nivou doprinosi uranjanju u već postejeću gradsku strukturu.

Jean-Christophe Quinton projektuje fasadu kroz set od tri konkavne kamene ravni koje dinamiziraju i izdvajaju savremenu sliku zgrade. Prve četiri etaže izlaze na fasadu kroz balkone koji postaju uvučene terase na posljednja tri sprata čime se postiže vizualna i formalna povezanost sa dvije susjedne zgrade. Glatke konkavne ravni, koje su naglašena u visokim spratovima, daju snažan arhitektonski identitet koji prikazuje svaku prostoriju kroz fasadu.

Identitet projekta nastao je iz susreta zakrivljenih zidova i upotrebe kamena. Ovakav izbor svoje objašnjenje nalazi u izboru dimenzija kamenih elemenata, njihovih proporcija, boje, spojeva i rasporeda. Fasadni Izgled objekta pojačan je brižnim izvođenjem detalja koji se tipično vezuju za zidanje kamena, kao što su zakrivljeni boksevi i korbei. Ovi elementi su kombinovani sa upotrebom bijelih prozorskih okvira i preklopnih kapaka, čime se pojačava reinterpretacija pariških uzora.

Stanovi uspostavljaju direktnu vezu između dvorišta i fasade okrenute prema ulici, stvarajući prostorno bogatstvo koje je neuobičajeno za socijalno stanovanje, što zajedno sa zanimljivim formalnim dizajnom eksterijera čini da dobijena cjelina govori o urbanoj i arhitektonskoj ljepoti, što je dovelo do destigmatiziranje tipične stroge slike socijalnog stanovanja. Tako plan zgrade ima za cilj i postizanje ove ravnoteže na način što strukturiše niz prostorija koje čine stan. Stepenište, podest, ulazni hol i spavaća soba povezani su kao neprekidan prostor koji se trenutno može osjetiti. Ovakav raspored obnavlja parišku tradiciju povezanosti živopisnog univerzuma dvorišta i homogenog univerzuma ulice. Ova sekvenca je ujedno i okosnica praznog prostora koji donosi prirodno svjetlo u srce svakog stambenog prostora i koji orkestrira, naglašavajući pogled na Pariz.