Upravljanje otpadom

Nacionalna strategija u oblasti klimatskih promjena do 2030.godine

Sektor upravljanja otpadom doprinosio je 2,1% ukupnim emisijama GHG u Crnoj Gori u 2011. godini. Odlaganje čvrstog otpada na odlagališta, otpadne vode i spaljivanje otpada su glavne aktivnosti koje emituju GHG u sektoru otpada. U okviru nacionalnog inventara GHG, sljedeće kategorije se koriste za proračun emisija GHG u sektoru otpada: emisije CH4 iz čvrstog otpada i emisije CH4 iz otpadnih voda stambenog/komercijalnog sektora. Najveći od tih izvora je odlaganje čvrstog otpada na deponije, gdje se stvara gas CH4 (metan), tako da odlagališta predstavljaju ključnu kategoriju emisija. Odlaganje biološki razgradivog komunalnog otpada rezultira emisijama metana, koji se oslobađa kao potencijalni izvor neprijatnog mirisa. Postoji, međutim, rizik da se stvaranje komunalnog otpada može povećati usljed ekonomskog oporavka, a koji može dovesti do povećanja biološki razgradivog otpada, koji se odlaže na odlagališta. 

Prema podacima, koji se koriste za procjene, obim generisanog komunalnog otpada kreće se od 0.25 do 1.5 kg / stanovniku / dan, sa prosječnom vrijednošću od oko 0,8 kg / stanovniku / dan. Procijenjene količine proizvedenog komunalnog otpada u Crnoj Gori na osnovu Državnog plana upravljanja otpadom su 243.941 t na godišnjem nivou. Trenutno u Crnoj Gori postoje dvije sanitarne deponije: Livade u Podgorici i Možura u Baru. Sistem baklji za uklanjanje deponijskog gasa je instalisan na deponiji Livade, pa je sakupljanje, transport i spaljivanje ovog gasa započeto u februaru 2008. godine. Prikupljeni deponijski gas se spaljuje i kontinuirano se mjere količine spaljenog gasa. Zapremina spaljenog deponijskog gasa 85 u 2014. godini iznosila je 1 314 000 m3 , tj. na dnevnom nivou 3 600 m3 . Tokom 2014. godine ugrađena je nova (druga) baklja kapaciteta 800 m3 . 

Treba napomenuti da Strategija upravljanja otpadom, koja je usvojena u junu 2015. godine i obuhvata period do 2030. godine, ide dalje od sprovođenja osnovnih uslova za potpuno prikupljanje i sigurno odlaganje otpada (sanitarna deponija) i otvara put prema cilju "smanjenje otpada na nulu", kao što je uostalom navedeno i u Nacionalnoj politici upravljanja otpadom iz 2004. godine, koja prati politiku EU u ovoj oblasti.

Projekcije emisija GHG u sektoru otpada su rađene pomoću revidovane IPCC metodologije (1996), koja se koristi za proračun nacionalnih GHG inventara. S obzirom da će se čvrsti komunalni otpad smanjiti na nulu, najkasnije do 2030. godine, samo jedan scenario (WEM / WAM) je predviđen. Na Grafiku vidi se da je opšti trend u sektoru otpada značajno smanjenje emisija GHG, u velikoj mjeri zbog usvajanja mjera u sektoru, predviđenih Nacionalnom strategijom upravljanja otpadom i ostalih sektorskih politika (Zakon o upravljanju otpadom, Nacionalna politika upravljanja otpadom, Nacionalni plan upravljanja otpadom, Strateški master plan za čvrsti otpad i Studija o potrebi izmjena procjena iz Strateškog master plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori i preporukama za organizaciju poslova upravljanja otpadom u periodu do 2030. godine).

Proizvodnja otpada će se smanjiti uvođenjem primarne selekcije i recikliranja, tako da će procenat recikliranog otpada u ukupnom komunalnom otpadu iznositi oko 50% u 2020. godini, u skladu sa Okvirnom direktivom EU o otpadu. Pored toga predviđa se smanjenje količine odloženih biološko razgradivih sastavnih djelova komunalnog otpada na uređena odlagališta sa oko 63% (2010.) na oko 47% (2015.), i 22% (2025). Većina kvantitativnih ciljeva, utvrđenih u EU propisima, već je prenešen u domaće zakonodavstvo kroz Zakon o upravljanju otpadom i pratećim podzakonskim aktima. Odredbe Zakona tretiraju biorazgradivi otpad (kvantifikovani ciljevi) na sljedeći način:

• Program odlaganja biološko razgradivog otpada je sastavni dio Nacionalnog plana upravljanja otpadom, koji je usvojen u julu 2015. godine, i utvrđuje mjere za recikliranje, kompostiranje, proizvodnju biogasa i materijala i / ili proizvodnju energije kako bi se smanjila količina odloženog otpada.
• Da bi se preusmjerila količina biološki razgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na deponije, njegov procenat mora biti: 75% od ukupne mase biološki razgradivog otpada iz 2010. god. i mora se postići najkasnije 2017. god.; 50% od ukupne mase biološki 87 razgradivog otpada u 2010. god. mora se postići najkasnije do 2020. god.; 35% od ukupne mase biološki razgradivog otpada u 2010. god. mora se postići najkasnije do 2025. god.

Spalionice komunalnog otpada sa kombinovanom proizvodnjom toplotne i električne energije su često korišćene tehnologije za upravljanje otpadom u Evropi, a takva tehnologija je predviđena SRE 2030 kao i Nacionalnom strategijom upravljanja otpadom do 2030. godine. Studiju o efikasnosti tehnologije za dobijanje energije iz otpada i njegove primjenjivosti, koja će pokrivati cijelu zemlju treba izraditi, prije uvođenja ove tehnologije.

Osjetljivost

Analiza osjetljivosti nije sprovedena za ovaj sektor.

Nesigurnost

Postoji značajan prostor za poboljšanje nesigurnosti procijenjenih CH4 emisija iz čvrstog otpada izraženih u CO2 ekvivalentima.