Mjere prilagodjavanja na klimatske promjene

Nacionalna strategija u oblasti klimatskih promjena do 2030.godine

tmonitor.live

Kada je riječ o identifikovanju adekvatnih mjera prilagođavanja klimatskim promjenama, mudar pristup počinje prepoznavanjem da postoji nekoliko održivih opcija koje za rezultat imaju djelotvorno prilagođavanje koje minimizuje rizike povezane sa implementacijom (i koje su ekonomične) čak iako su suočene sa nesigurnostima. Ove opcije su obično označene kao svakako korisne, korist za obje strane (klima/životna sredina i ljudi) i fleksibilno/prilagodljivo upravljanje.

Korisne opcije prilagođavanja su mjere prilagođavanja koje su vrijedne truda (npr. one donose neto socio-ekonomske koristi) kakav god bio stepen budućih klimatskih promjena. Ove vrste mjera uključuju one opravdane (ekonomične) u okviru postojećih klimatskih uslova (uključujući i one koje se bave klimatskom promjenjljivošću i ekstremima) i dalje su opravdane kada je njihovo uvođenje konzistentno sa bavljenjem rizicima povezanim sa projektovanim klimatskim promjenama. Izvodljivost sprovođenja ovih vrsta opcija treba da se uzme u obzir u svijetlu postojećih barijera i potencijalnih konflikata (kao što je ranije diskutovano). Osim toga, fokusiranje na neupitne „no regrets” opcije je posebno adekvatno za bliži period, jer je više vjerovatno da će se implementirati (očigledni i neposredni benefiti) i mogu pružiti iskustvo na koje će se graditi dalje procjene klimatskih rizika i mjera prilagođavanja.

Primjeri obuhvataju:

  • Akcije ili aktivnosti usmjerene na izgradnju kapaciteta za prilagođavanje kao dijela sveobuhvatne strategije prilagođavanja;
  • Izbjegavanje izgradnje u visoko-rizičnim područjima (npr. ravnice sklone plavljenju);
  • Smanjenje curenja iz vodovodne infrastrukture;
  • Izgradnju/projektovanje imovine i objekata da bi se svelo na minimum pregrijavanje u ljetnjim mjesecima;
  • Smanjenje posljedica poplava kroz korišćenje vodootpornih materijala za podove, zidove i postavljanje električnih kontrola, kablova i uređaja na viši od normalnog nivoa i
  • Uvođenje rekreativnih višesezonskih sadržaja.

Ovakve mjere/strategije će generalno gledano zahtijevati investicije, ali su bar neutralne u pogledu troškova kada se uzme u obzir neposrednost ciljnih rizika i ostvarenih benefita. Neupitno korisne „low-regrets” opcije – mjere prilagođavanja za koje su povezani troškovi relativno niski i za koje benefiti, iako prvenstveno ostvareni u okviru projektovane buduće klimatske promjene, mogu biti relativno veći. Primjeri obuhvataju:

  • Izgradnju dodatnog klimatskog prostora u novim objektima da bi se obezbjedile dodatne modifikacije (npr. povećana ventilacija, odvod) u skladu sa projektovanim promjenama u temperaturi i padavinama;
  • Ograničavanje vrste i stepena razvoja u područjima koja su sklona poplavama;
  • Promovisanje stvaranja i očuvanja prostora (npr. granice, poljoprivredno zemljište, zelena gradska područja, uključujući krovove) kao podrška ciljevima biodiverziteta;
  • Učestvovanje u razvoju i radu dodatnih objekata za skladištenje vode (npr. izgradnja grupnih vodnih objekata i zajedničkih rezervoara za vodu).


Obije korisne „no-regrets“ i „low regrets“ opcije imaju zasluge u tome da su usmjerene na maksimizaciju povratka ulaganja kada je izvjesnost povezanog rizika niska.

Fleksibilne ili prilagodljive opcije upravljanja obuhvataju uspostavljanje postepenih opcija prilagođavanja, prije nego preduzimanje velikih prilagođavanja u jednom mahu. Ovaj pristup smanjuje rizike povezane sa greškama, jer dozvoljava postepeno prilagođavanje. Mjere se uvode kroz procjenu onoga što ima smisla danas, ali su izrađene da dozvole postepenu promjenu, uključujući mijenjanje pravca shodno razvoju znanja, iskustva i tehnologije. „Odloženo“ uvođenje specifične mjere prilagođavanja (ili paketa mjera) može biti dio strategije fleksibilnog ili prilagodljivog upravljanja dok god je ta odluka praćena posvećenošću da se nastavi sa izgradnjom potrebnih prilagodljivih kapaciteta uz nastavak praćenja i evaluacije nastajućih rizika. Odluka da se odloži uvođenje specifične akcije se često donosi kada su klimatski rizici ispod definisanih gornjih granica ili kada zahtijevani prilagodljivi kapaciteti (npr. regulatorne ili institucionalne okolnosti) nijesu dovoljne da dozvole djelotvornu akciju. Primjeri uključuju:

  • Odlaganja u sprovođenju specifičnih akcija prilagođavanja dok se istražuju opcije i rad sa adekvatnim nivoima Vlade da izgrade neophodne standarde i regulatorni okvir;
  • Uvođenje progresivnog povlačenja iz priobalnih područja i stvaranje ili ponovno stvaranje poplavljenih ravnica u skladu sa rizicima i životnim vijekom razvoja;
  • Progresivni razvoj i ulaganje u rekreaciju u skladu sa projektovanim promjenama u klimi (npr. progresivno ulaganje ka razvoju i promociji višesezonskih rekreativnih aktivnosti).

07.05.2022. Gradnja


# održiva gradnja # održivost # regulativa # životna sredina

Prvi online expo proizvoda i usluga iz oblasti građevinarstva i arhitekture u Crnoj Gori!