Drevne podzemne kuće u kojima je sniman serijal “Ratovi zvijezda”

Na rubu pustinje Sahare na nadmorskoj visini od 600 metara se nalazi Matmata, kraterski krajolik ispresijecan palmama i maslinicima, koji je samo 35 kilometara južno od Tunisa, glavnog grada zemlje. Ljudi su ovdje živjeli stoljećima, u podzemnim strukturama skrivenim u dolinama planinskog lanca Djebel Dahar. Nevidljive iz daljine, nastambe su popularno poznate kao "trogloditi" i upečatljivi su arhitektonski ostaci drevne berberske prošlosti ove zemlje.

Nazvano po jednom od plemena koja su ga naseljavala, selo Matmata sadrži mnoštvo mjesta na kojima još uvijek žive Amazighi što je druga riječ za Berbere, autohtone stanovnike Sjeverne Afrike koji predstavljaju manjinsku grupa koja čini 2,5 posto sadašnje populacije Tunisa. Berberska planinska sela su temelji koji sežu daleko u prošlost, o čemu svjedoči amaziško porijeklo mnogih gradova na jugu Tunisa. Sporno je kada su nomadska plemena odlučila da se nasele ovdje. Neke procjena su da se zauzimanje pećina u regionu dogodilo između 14. i 15. vijeka, iako je do naseljavanja moglo doći već u 11. stoljeću, kada su Berberi potražili sklonište u planinama, odbijajući da se pokore Arapima koji su osvojili tunisku zemlju i sprovodili politiku asimilacije.

Bez kamena ili drveta u tom području i relativno bez vode tokom cijele godine, opstanak u sušnoj dolini Matmata bio je težak. Kako bi izbjegli vrućinu, Berberi su iskopali jame i otkrili slojeve tvrde i meke zemlje duboke oko 2 metra, što je omogućilo ručno kopanje. Kopali su jame kroz slojeve i lako su mogli kopati bočno u padinu kako bi stvorili nastambe nalik pećinama. Glina je meka, ali postaje vrlo tvrda u kontaktu sa zrakom, dovoljno čvrsta da obezbjedi domove koji će trajati vjekovima. Proces traje između šest do osam mjeseci.

Stotinama godina, jame su obično slijedile standardizovani plan, isklesane iz zemlje i otvorene prema nebu. Tipičan troglodit nastaje kopanjem velike kružne jame u zemlji.

Terasa se prvo izdubljuje i formira centralno utonulo dvorište čija se dubina kreće između pet i deset metara, a prečnik između 7 i 15 metara. Dvorište se koristi kao zajednički prostor i štala, a često ima i bunar za podzemnu vodu. Iz njega se grana niz daljih podzemnih prostorija. Svuda oko dvoršta, iskopane su male odaje koje međusobno komuniciraju hodnicima i prolazima. Može se dodati drugi nivo kojeg obično čine cistijerne ili ostave. Pristup trogloditu je omogućen kroz merdevine ili veliki ulaz u tunel. U njegovoj strukturi nema kupatila ili toaleta.

Glavni razlog za izgradnju ovih pećinskih nastambi je klimatski. Trogloditi nude bijeg od vrućine obližnje Sahare. Njihova jedinstvena metoda gradnje štiti stanovnike od vatrenog ljetnjeg sunca dok zimi zadržava toplotu. Glineno-gipsani slojevi su izotermni, osiguravaju stalne temperature od oko 20 stupnjeva tokom cijele godine.

Povoljni uslovi zemljišta omogućavaju smještaj za ljude i stoku, omogućavajući samodovoljne sisteme. U nedostatku osnovnih pogodnosti kao što je struja, cio iskop je bijeljen kako bi se uhvatilo što više jarke svjetlosti iz dvorišta. Na bijelim vratima i zidovima se zatim ugraviraju ili oslikavaju amajlije za sreću, posebno tri berberska simbola hrišćanskog porijekla - riba koja simbolizuje čudo, otisak ruke koji utjelovljuje ruku božju i cik-cak od tri vrha koji predstavljaju trojstvo.

Procjenjuje se da je 15.000 ljudi nekada nastanjivalo troglodite, a broj se drastično smanjio od francuske invazije 1881. i nezavisnosti zemlje 1956. Njihovo postojanje je ostalo nepoznato sve do 1967. godine, kada su jake poplave na njega skrenule pažnju vlade Tunisa. U narednim godinama, nadzemno naselje Matmata, poznato kao Nouvelle Matmata ili New Matmata, izgrađeno je prema politici modernizacije koju je vodio predsjednik Habib Bourguiba. Selo je pretrpjelo značajnu ruralnu depopulaciju uz napuštanje gotovo svih trogloditskih kuća. Iako su neki nastavili svoj život u novim podzemnim kućama, obnovljenim na susjednom zemljištu i zadržavši tradicionalne strukture kao štale, većina porodica je emigrirala u susjedne gradove u potrazi za poslom, napuštajući tradicionalni način života

Nastambe u jamama postale su predmet globalne fascinacije nakon popularizacije u holivudskom filmskom serijalu “Ratovi zvijezda” počevši od 1977. godine, kada je veliki troglodit pretvoren u hotel izabran kao scenografija za Lukeovu porodičnu kuću. Blockbuster hit zapečatio je sudbinu ove berberske zemlj, tako što je hotel Sidi Driss i mnoge pećine Matmata su postale mjesto hodočašća ljubitelja filma. Posljednjih desetljeća, mnogi trogliti su obnovljeni i pretvoreni u pansione ili muzeje, u pokušaju da se opskrbi lokalna ekonomija i očuva jedinstvena berberska arhitektura i baština. Nakon revolucije Arapskog proljeća 2011., berbersko nasljeđe je doživjelo oživljavanje, a Amazigh ljudi uživaju u novom životu.

Danas se neke porodice čvrsto drže svog jedinstvenog kulturnog nasljeđa i još uvijek žive u svojim podzemnim domaćinstvima, radeći na svojim farmama maslina i peku hljeb tabuuna. Većina njih se izdržava povremeno prihvatajući napojnice od turista koji žele posjetiti njihove domove, zatim prodajom turistima tegli meda s ukusom ružmarina i originalnih Oudref prostirki.

Turizam se pokazao kao mješovito iskustvo za Matmatu, zauvijek mijenjajući lokalni način života. Iako je pomoglo ekonomiji, hodočašće, zajedno sa težnjom zemlje za modernošću i insistiranjem na arabizaciji, prijeti budućnosti originalnih troglodita, koji se progresivno mijenjaju u korist modernih struktura. Pećinske kuće su na rubu nestanka. Samo nekoliko ljudi još uvijek zna kako da kopaju i održavaju ove nastambe. Zajedno sa berberskim jezikom, odjećom i nošnjom, ovi domovi služe kao veza sa drevnom prošlošću zemlje.