Tragovi prošlosti u betonskom ruhu

Portugalski studio Germano de Castro Pinheiro Arquitectos je renovirao kamenu kuću iz 16. stoljeća dodajući novu betonsku kuću uz staru stvarajući balans između starog i novog. Stavljajući pažnju na povijest lokacije, studio je imao za cilj da poštuje i povrati drevno sjećanje na lokaciju, mireći ga sa novom intervencijom

Starom objektu je dograđena nova kuća savremenog izgleda, koja je spojena sa starom kućom preko malog volumena nalik mostu. Arhitekti nisu htjeli da naruše istorijski značaj kompleksa, jer su željeli da identifikuju i povrate originalne tragove prošlosti.

Iako arhitekte poštuju orginalnu konstrukciju, trebalo je unijeti potreban funkcionalni program u novoizgrađene volumene, oslobađajući istorijsko nasljeđe. Originalna konstrukcija je zadržavala svoju pojavnost i materijalnost kroz obnovu kamenih zidova i njihovih dekorativnih elemenata.

Pošto su zadržali originalnu strukturu lijeve kamene kuće, renovirali su njenu unutrašnjost i spojili je na novi volumen. Unutrašnjost stare kamene kuće kruniše zakrivljeno stepenište od korten čelika. Jedinstvenost ove konstrukcije i njena ugradnja na lokaciju iskorištena je da se naglasi glavni ulaz.

Ukupna kompozicija kompleksa sastoji se od tri različita volumena. Istaknuta savremena kuća predstvalja drugi volumen, u kom je na gornjem spratu razvijen novi set spavaćih soba. Njime se nastojalo uspostaviti čvrst odnos sa starom kućom iz 16. stoljeća, poštujući njene dimenzije i ne prelazeći ih zapreminski. Poravnjanjem u odnosu na stari objekat i obnavljanjem jezika tradicionalnih ambara u tom kraju, sa sličnom fasadnom kompozicijom, gdje je nekada bilo gumno za sušenje žitarica predstvalja još jedan gest poštovanja zatečenog.

Treći volumen nastoji uspostaviti volumetrijsku vezu prema jugu, na ograničen način, omogućavajući razumijevanje ovog arhitektonskog sklopa, novog i starog, međusobno ih integrišući.

Funkcionalno, studio je imao za cilj da stvori fluidan prostor, koji bi bio lak za percepciju, ali jedinstven i prilagođen svojoj nameni stanovanja. S tom namjerom, razlikovanje prostora je označeno kroz različite visine poda i plafona, kao i kroz uvođenje terasa i tačkastog zenitalnog svjetla.

Namjera da se dobije fluidan prostor diktirala je strukturno rješenje koje je ugrađeno u arhitekturu, a koje se sastoji od tri velike grede koje se protežu cijelom dužinom južnog volumena. Ovo rješenje omogućava nepostojanje stubova u svim prostorima time materijalizirajući željeno iskustvo.