Soeski relikt

Projekat restauracije proizlazi iz želje klijenta da identifikuje priliku za ulaganje u turistički sektor Pulje, posebno za strani srednje-visoki stalež, čime bi se ponudila kuća za odmor za velike porodične grupe ili kompanije. Smještena na hektar i po zemlje, koja uključuje stoljetnu baštu maslina i prekrasan pogled na jadransku obalu, kuća predstavlja građevinu u obliku slova L u potpunosti od kamena i unutar koje su svi prostori zasvođeni.

Projekat kuću koju je izradio arhitekta Nicolò Lewanski e Federica Russo, a kurirao Valari sastoji se od renoviranja zgrade Masseria Belvedere, koja se proteže, djelimično na dva nivoa, na 500 kvadratnih metara i koja ima 8 dvokrevetnih soba i 8 kupatila u postojećem dvoetažnom prostoru. Predviđena je i soba za jogu u prizemlju i igraonica sa koktel barom. U prizemlju, sa pogledom na more, nalazi se dnevni boravak, jedan prostor na dva nivoa koji prati padinu stijene i uključuje kuhinju, trpezariju i dnevnu sobu.

Vani, dugački bazen teče paralelno s dnevnim prostorom i horizontom s pogledom na more. Pored njega solarijum, kamin, vanjska kuhinja i mjesto ta sjedenje i ručavanje. Na prvom spratu, na terasi sa koje se može uživati ​​u zalasku sunca, smješten je đakuzi.

Planerska ideja maserije bila je vođena željom da se gosti dočekuju prostorima koji su prošireni u okviru svojih neograničenih mogućnosti. Projektovanje je u ovom slučaju značilo stvaranje prostora koji ranije nisu postojali, otvaranje pogleda koji su bili opstruirani, otkrivanje mjesta koja nisu bila dostupna. Ćin projektovanja se bazirao na stvaranje niza jednostavnih geometrija koje bi omogućile druželjubive odnose koji do tog trenutka nisu postojali.

Prije restauracije, zgrada se predstavljala kao kamena ruševina na stijenama, a koji je kao snažan karakter materije naveo arhitekte u sprovođenju savremene restauracije već postojeće građevine iste snage.

Na pojedinim pozicijama je odlučeno da se zadrži kameni karakter, omogućavajući brdu da uđe u projekat; u drugim slučajevima više prostora dato je savremenim materijalima kao što su mikrocement i gips kako bi se garantovale neprekidne homogene površine u neutralnim bojama, bjeljenom hrastovom drvetu za fiksni namještaj, mramornu Arpicena. Prirodni topli tonovi dekoracije i tekstila doprinijeli su seoski relikt ima više domaće ambijentalnosti.