Grnčarska kuća za pejzažnog arhitektu

Briga o vrtu je bila terapija za Luciano Giubbilei koji je italijanski pejzažni arhitekta sa sjedištem u Londonu. Tokom pandemije korona virusa latio se sređivanja posjeda, na Majorci u Španiji, koji je od nedavno postao njegovim, gdje je kupio dvije kuće. Opis njegov posla se bazira na njezi i očuvanju vrtova njegovih klijenata širom svijeta, traženju biljaka i uzoraka u različitim rasadnicima, konsultovanje sa stručnjacima.

Za pejzažnog arhitektu bašta se pravi u bašti, ne pravi se u studiju. Veći dio proljeća i ljeta živio je sam u selu Son Servera, u sjeni nedovršene fasade neogotske crkve iz 20. stoljeća pod nazivom Església Nova, unutar koje je utočište našla keramika koju je napravila Maria Antonia Carrió, lokalna grnčarka. Carrió je živjela i radila u skromnoj kući skoro 20 godina, sve do svoje smrti 2016. godine, i to je bila njena ultimativna kreacija, elegantno stroga poput jednog od njenih tanjira u obliku latice. Za članove kreativne klase Majorke, njen studio je bio redovna stanica u šoping krugu.

Giubbilei je upoznao Carrióa u studijskoj posjeti, u njegovom slučaju onoj koju su dogovorili zajednički prijatelji. Baštovan i grnčarka proveli su dan raspravljajući o paralelama u svom poslu. “Radiš rukama i imaš određenu količinu kontrole – ali mnoge stvari su zaista van tvoje kontrole“, prisjeća se Giubbilei. Kada je Carrió umrla šest mjeseci kasnije, u svojim srednjim 70-im, Giubbileijevi prijatelji su ga ohrabrili da kupi kuću.

Nekretninu je kupio 2017. i odmah se pojavila ideja o rezidenciji umjetnika. Činilo se kao način da se grnčarkin studio održi i produži njihov dijalog. Tako je Giubbilei želio podijeliti prostor sa svojim četveročlanim timom u Londonu jer bi time mogli s vremena na vrijeme doći da razbistre glave, otvarajući se novim idejama o pravljenje bašte i kreativnim procesima. 2019. godine pozvao je švedsku keramičarku Mariju Kristofferson da bude prva rezidencijalna umjetnica u grnčarskoj kući na Majorci.

Carrió-jevina pažnja prema trospratnoj kući tokom godina postala je mjesto gotovo crkvene čistoće. Oslobodila je prostor kuće unutrašnje stolarije, na primjer, urezala grube krovne prozore na krov i zamijenila kvake na vratima užadima. Ali osnovno održavanje je otišlo po strani. Giubbilei je proveo godinu dana praveći bitne popravke i nekoliko nadogradnji koje su mu ličile, ako ne baš kao trošenje novca, onda barem kao dotjerivanje. Tri spavaće sobe sada imaju odgovarajuće prekidače za svjetlo i drvene okvire za krevet, a japanska klupa nudi mjesto za sjedenje izvan kupatila u prizemlju.

Arhitekta Pawson koji je poznavao grnčarku, a koji je projektovao nekoliko kuća na ostrvu, divi se kako sunce ulazi kroz krovne prozore i duboko postavljene prozore, koji ga savijaju po uglovima i tjeraju da izvodi lude trikove. Za njega je ključno da se na Majorci svijetlo drži vani, kontroliše.

U početku je Giubbilei planirao da koristi keramički studio izvan vrta kao svoju spavaću sobu i radni prostor, ali kasnije se predomislio. Trenutno boravi u glavnoj kući, dok na drugom i trećem spratu žive i rade gostujući umjetnici, dok se u prizemlju nalazi kuhinja i dnevni boravak, a potonji je uređen u galerijskom stilu za predstavljanje umjetničkih djela. Carrió je činila isto dok je bila živa, izlažući svoje komade na drvenim postoljima i stežući tu i tamo bijela izdašnu sunčevusvjetlost na Majorci.

Sada, prešavši skromni prag grnčarske kuće, oko odmah privlači uokvireni pogled na baštu, paleta zelene koja vuče posjetioca unutra, do srca kuće. Dajući osećaj klaustra (zatvorenog dvorišta), bašta je smještena oko centralnog bazena i zatvorena sa četiri strane. Odabir rastinja kombinuje delikatan niz gaura, stipa i centralanthus alba, stvarajući meku paletu nasuprot strukturnijim oblicima muehlenbeckia i pistaćija. Lični projekat za Luciana, grnčarska kuća, smještenom u mirnom selu Son Servera, je postala nešto više od doma.