Zelena gradnja, aktivne i pasivne zelene zgrade

Zelena gradnja predstavlja trend u oblasti građevinarstva koji vremenom dobija sve veću pažnju jer se fokusira na smanjenje uticaja zgrada na životnu sredinu. To je pristup koji u obzir uzima sve aspekte jednog građevinskog projekta i ukupan životni ciklus zgrade, od porijekla materijala koji se koristi za izgradnju sve do trenutka demoliranja i potencijalne ponovne upotrebe određenih materijala. Zelene zgrade mogu značajno umanjiti uticaj građevinarstva na životnu sredinu kroz implementaciju dobrih praksi kao što su korišćenje recikliranih materijala, povećanje energetske efiksnosti, smanjenje potrošnja vode i korišćenje obnovljivih izvora energije. Na ovaj način se ostvaruje i pozitivan uticaj na ekonomiju tako što se smanjuju troškovi energije, poboljšava se kvalitet vazduha i stvaraju se novi poslovi u industriji građevinarstva. 

Trend zelene gradnje u posljednjih 10 godina ima umjeren ali konstantan rast. Mnoge vlade u svijetu donose legislative koje su usmjerene na pospješivanje zelene gradnje. Postoji mnogo modela kojima države pokušavaju ohrabriti fiziča lica i kompanije da primijene principe zelene gradnje, a najčešće su to razni benefiti u vidu sufinansiranja ili poreskih olakšica. Zelena gradnja obuhvata brojene metode i principe prilikom projektovanja i izvođenja građevinskih objekata i može se podijeliti prema raznim kriterijumima. Međutim, osnovna podjela bi bila na pasivne i aktivne zelene zgrade. 

Pasivne zelene zgrade

Pasivne zelene zgrade su najčešći tip zelenih zgrada. Onakav tip zgrada maksimalno iskorišćava energiju sunca i vjetra kako bi doveo do minimalnog korišćenja mehaničkih sistema grijanja i hlađenja. Projektantski pristup kod pasivnih zgrada stavlja akcenat na pasivni solarni dizajn, poboljšanje izolacije objekta, poboljšnje kvaliteta unutrašnjeg vazduha, smanjenje potrošnje vode i prirodnu ventilaciju. 

Primjer pasivne zelene zgrade bi bila osnovna škola Sidwell Friends u SAD-u koja je uspjela smanjiti potrošnju energije za 60% i potrošnju vode za 90%. Projektanti su smanjenje utroška energije postigli uspješnom primjenom pasivnog solarnog dizajna, prirodnom ventilacijom i efikasnim upravljanjem vještačkog osvjetljenja uz pomoć senzora. Krov škole je takođe opremljen sa solarnim panelima koji zadovoljavaju 5% energetskih potreba škole. Smanjenje utroška vode su postigli projektovanjem zelenog krova koji ima funkciju filtera za atmosferske vode. Na ovaj način se atmosferska voda pročišćava i koristi za određene potrebe. Voda za piće se koristi isključivo za piće. 

Statistika vezana za izgradnju škole:

• 78% građevinskog materijala je proizvedeno regionalno kako bi se smanjio utrošak energije prilikom transporta materijala
• 11% ugrađenog građevinskog materijala je poteklo iz recikliranja
• Korišćeno je drvo iz obnovljivih šuma
• 60% otpada prilikom izgradnje je reciklirano

Aktivne zelene zgrade

Aktivne zelene zgrade se projektuju i izvode tako da koriste sunce, vjetar i geotermalne izvore energije kako kako bi zadovoljili energetske potrebe korisnika. Za ove zgrade je karakteristično i korišćenje naprednih sistema upravljanja energijom kako bi se što više optimizovala potrošnja. 

Home for Life je primjer aktivne zelene kuće koje je CO2-neutralna što znači da proizvodi više energije nego što može da potroši. Kuća proizvodi višak od 9 kWh/m2 godišnje, što znači da joj treba 40 godina da generiše onu količinu energije koja je utrošena za proizvodnju građevinskog materijala od kojeg je kuća izgrađena. Kuća koristi solarnu toplotnu pumpu i 7 m2 solarnih kolektora za generisanje energije za potrebe grijanja kuće i grijanja vode. 

Ostatak energije koja se koristi za druge potrebe i od koje se generiše višak potiče od 50 m2 solarnih panela koji se nalaze na krovu kuće. Kuća takođe ima sistem senzora koji prate uslove unutar prostorija i hrane podacima pametni sistem upravljanja koji na osnovu toga upravlja prozorima i osvjetljenjem kako bi se postigao maksimalan komfor uz minimalnu potrošnju energije.