Proširenje istorijske zgrade u Mančesteru

Ova skromna prizemna zgrada, izgrađena je 1870-ih kao dio najveće dječije bolnice u Mančesteru. Kada je lokacija prodata sa ciljem razvijanja kompleksa sa preko 300 domova, prizemnica, koja će kasnije doživjeti nadogradnju i preuređenje, bila je centar za smještaj dječijeg vrtića. Ona je bila jedna od dvije istorijske zgrade koje su postojale na ovoj lokaciji.

Zbog uspjeha vrtića, kao i šireg problema vezanog za njegu, odlučeno je da se objekat proširi i preuredi. Projekat je bio pod vođstvom arhitenktonskog studija EBBA. Zgrada je prenamijenjena u osnovnu školu koja je puštena je u rad nakon pozvanog konkursnog procesa kako bi dodala značajno proširenje koje će obezbijediti neophodan prostor za nastavu i osoblje.

Arhitekte su u velikoj mjeri bili ograničene u daljem djelovanju usljed postojećeg stanja zgrade kao i svih izazova nastalih prilikom prethodnih transformacija kojima je zgrada bila podvrgnuta. Originalna arhitektura je skromna i nepretenciozna, sa izuzetkom dvije fasadne strane koje su pokušale da predstave zrelo uzdizanje na ulicu. Obje imaju isturene volumene sa skromno ukrašenim kamenim nadvratnicima i lučno zasvođenim prozorima od cigle koji im daju karakter. 

Forma novog nadograđenog volumena je, kako arhitekte objašnjavaju, razigrani pokušaj da se projekat poveže sa karakterom lokacije u kojem dominiraju samostojeće kuće i strmo kosi krovovi, istovremeno stvarajući formu nalik šatoru sa kojom bi se djeca mogla povezati. Tlocrt je definisan perimetrom zgrade, dok se na mjestima povlači kako bi se poštovala naglašenost prozorskih otvora postojeće strukture.

Proširenje arhitekte definišu kao savremeni dodatak koji dopunjuje cjelinu, povezujući je sa okolnim kontekstom. Ambicija projektanata bila je da stvore arhitekturu koja izražava razumijevanje modernih zgrada, izgrađenih od slojeva, jasno definisanih obloga i odvajanja ravni kako bi se otkrila unutrašnja konstrukcija. Detalji oko prozora i opšivki pomažu da se stvori izgled lako razumljivog sistema konstrukcije.

Funkcionalno, plan nudi novi veliki prostor za mlađe učenike, podijeljen u tri zone u prostoriji, od kojih svaka gradacijski postaje sve veća. Visoki plafoni se podižu sa nagibom krova kako bi stvorili prozračno okruženje za prijatno i ugodno učenje.Veliki, niski prozori omogućavaju pogled djeci, a velike niše nude prostor za penjanje i igru.