Šta je to psihologija boja u enterijeru i kako odabrati adekvatnu paletu kojom će se prostor oplemeniti

Psihologija boja proučavana je vjekovima. Boja jeste manifestacija našeg percipiranja različitih talasnih dužina svjetlosti. Nauka o boji je napravila veliki napredak zahvaljujući eksperimentima Isaka Njutna u 17. vijeku, koji su rezultirali prvim spektrom boja, a kasnije i Johana Volfganga fon Getea, koji je objavio revolucionarnu knjigu Teorija boja 1810. U ovoj knjizi, po prvi put do tada, studiozno su ispitani psihološki efekti boja kao i njihov uticaj na naše emocije.

U dizajnu enterijera, psihologija boja je škola mišljenja koja boju postavlja na mjesto najsnažnijeg alata pomoću kojeg se mogu iscenirati specifične atmosfere i raspoloženja u prostoru. Nijanse se pažljivo biraju kako bi izazvale određeni emocionalni odgovor, pri čemu se uspostavlja poželjno raspoloženje u prostoru. Istraživanjem teorije boja, pripisane su specifične emocije svakoj nijansi boje, pri tome uzimajući u obzir različite faktore kao što su njena nijansa, zasićenost i ton.

Diskusiju o psihologiji boja u prostoru počinjemo od tačke o kojoj se prvi put uči u školama: primarne boje. Ove tri boje — crvena, žuta i plava predstavljaju osnovu točka boja.

Crvena

Vatrena, topla boja namijenjena smjelim dizajnerskim šemama, simboliše moć, energiju, senzualnost i snagu. Adekvatna nijansa crvene podiže nivo energije u prostoru. Zbog svoje dubine i jačine, često se koristi kao akcentna boja u tekstilu ili nameštaju. Izbjegavaju se velike površine natopljene crvenom bojom, posebno u manjim prostorijama, zbog svog preplavljujećeg efekta. Najpogodnija je za prostorije namijenjene okupljanju i druženju, gdje je poželjna vibrantna i energična atmosfera koja poziva na kontakt i razmjenu.

Žuta

Mali, taman i zatvoren prostor vrlo često uspješno se oživljava upotrebom žute boje. Ona se vezuje za osećaj sreće i optimizma, predstavlja zamjenu za sunčevu svjetlost u prostorijama koje nemaju dovoljno prirodnog osvjetljenja. Međutim, ključ leži u ispravnom odabiru nijanse, previše svijetla žuta može izazvati osjećanja uznemirenosti, dok previše desaturisana žuta može prouzrokovati mučninu.

Plava

Ova boja asocira na mir, spokoj i stabilnost. Posjeduje umirujući efekat na um i tijelo, zbog čega je odlično sredstvo za kreiranje mjesta namijenjena odmaranju i relaksaciji. Plava opušta um i usporava rad srca, metabolizam, krvni pritisak i hipertenziju.

Zatim, pogledajmo sekundarne boje. To su nijanse koje nastaju miješanjem dvije osnovne boje zajedno.

Zelena

Zelena asocira na prirodu i vrlo je popularna u enterijerima domova. Ova boja može podmlađivati, dajući osjećaj svježine, rasta i vitalnosti.

Ljubičasta

Ova boja je povezana sa luksuzom, kreativnošću i duhovnošću. Prostor može učiniti mističnim i intrigantnim. Nasuprot tome, svijetlije nijanse, poput lavande i ljubičaste, stvaraju miran, ali kraljevski efekat u dizajnu. Kako ljubičasta podstiče osjećaj mira ali i kreativnosti može se koristiti u prostorijama namijenjenim različitim oblicima kreativnog rada.

Narandžasta

Prema psihologiji boja, narandžasta takođe podstiče kreativnost, čineći to na manje suptilan način od ljubičastih nijansi. Njena toplina daje energiju, posebno ako je nijansa jarka poput voća. Kao i žuta, ona podstiče osećaj vedrine.

Svaka diskusija o bojama i raspoloženjima u prostoriji treba da uključi ono što neki smatraju ne-bojama: crna i bijela.

Bijela

Ova boja predstavlja mir, čistotu i cjelovitost. Ona osvježava prostor. Dominatna je boja u minimalističkom stilu dizajna enterijera. Takođe, odlična je za prostorije oskudnih dimenzija, zbog njene moći stvaranja iluzije proširenja prostora.

Crna

Crna boja je oduvijek bila sinonim za svestranost i eleganciju. Ona označava jednostavnost i funkcionalnost. Najbolje funkcioniše u modernoj arhitekturi i dizajnu enterijera. Sa psihološke tačke gledišta, potpuno crna soba može biti sumorna. Međutim, kada se kombinuje sa crvenom, bijelom, plavom ili skoro bilo kojom drugom bojom, pruža izvanredan kontrast. 

Međutim, psihologija boja u enterijeru je složenija od onoga što boja označava. To je zato što postoji nekoliko svojstava boja kojima se takođe može manipulisati u cilju izazivanja određenih raspoloženja i osjećanja. Najčešći atributi boja koje treba uzeti u obzir pri kreiranju palete boja u dizajnu enterijera su:

Svjetlija nijansa ili tinta (Tint)

Miješanjem određene boje sa bijelom nastaje tinta, odnosno svjetlija nijansa te boje. Na primjer, bogata, senzualna ljubičasta se pretvara u mirnu, spokojnu lavandu kada se pomiješa sa bijelom.

Tamnija nijansa (Shade)

Nasuprot tome, tamnija nijansa je ono što se dobija dodavanjem crne boje. Svjetlosiva dobija zemljaniji osećaj kada je zatamnjena, dok malo crne može pretvoriti akva plavu u duboku boju nalik okeanu.

Valer ili vrijednost (Value)

Ovo svojstvo se odnosi na to koliko svjetlosti boja posjeduje. Ukratko, što je svjetlija boja, to je veća njena vrijednost. Vrijednost je važna u psihologiji boja dizajna enterijera zbog stvaranja harmoničnog kontrasta uz upotrebu nijansi različitih vrijednosti.

Ton

Ton predstavlja sredinu između svijetle i tamne nijanse, jer nastaje dodavanjem sive boje. Ovo je posebno korisno u slučaju potrebe desaturisanja previše žive i svijetle boje u cilju smirivanja prostora.

Zasićenost (Saturation)Koliko je boja bogata? To u velikoj mjeri zavisi od nivoa njene zasićenosti. Duboko zasićene boje se ističu i izgledaju smjelije u poređenju sa bojama manje zasićenosti koje izgledaju blijedo pri jakom svjetlu. Zasićenost je kvalitativna mjera koja očitava koliko čisto boja izgleda na osnovu toga kako se pojavljuje u okruženju i na svjetlosti.

Hromatičnost (Chroma)

Hromatičnost se odnosi na čistotu boje. Nijansa sa visokim hromatskim intenzitetom nema dodatu crnu, bijelu ili sivu boju. Slična je svojstvu zasićenja, ali nije sasvim identična. Hroma je kvantitativna mjera koja pokazuje čistotu boje u poređenju sa slično osvjetljenom bijelom površinom.

Dizajneri enterijera se obično oslanjaju na točak boja od 12 djelova, koji je sadržan od primarnih boja, tri sekundarne boje i šest tercijalnih boja, koje nastaju kombinovanjem primarnih i sekundarnih boja. Proces kreiranja prijatne i atraktivne palete boja prikazaćemo kroz različite primjere upotrebe plave boje kao polazne tačke u formiranju šeme boja u prostoru. Prvi način se ogleda u monohromatskom dizajnu, gdje se koriste različite nijanse plave boje, različite u svom tonu, svijetlim i tamnim nijansama (miješajući je sa bijelom, sivom ili crnom) a sve u cilju stvaranja kohezivnog izgleda. U ovom slučaju, za akcentovanje prostora, koristite se neutralne boje, kao što je bež, crna ili bijela. 

Drugi način upotrebe plave boje jeste njeno uparivanje sa komplementarnom bojom. Svaki par komplementarnih boja sadrži jednu toplu i jednu hladnu boju, koje se nalaze nasuprot jedna drugoj u spektru boja. Kod parova komplementarnih boja jedna je boja primarna, a jedna sekundarna. Boja suprotna od plave na točku boja jeste narandžasta. Okeansko plava nijansa sa jarkom narandžastom čine atraktivnu i smjelu kombinaciju koja je prirodno ugodna oku. U ovom slučaju, neutralne boje su neophodan treći element u komplementarnim parovima boja, i služe kao vizuelno odmorište za oči. U suprotnom, previše boja mogu djelovati haotično u prostoru.

Srodna šema boja je zapravo podijeljena komplementarna, gdje se osnovnoj nijansi ne dodaje boja direktno supronta njoj, već se biraju neke od dvije boje koje se nalaze bočno od suprotne nijanse. U našem primjeru, paleta bi bila sačinjena od plavih, narandžastih i zelenih nijansi.

Analogna šema boja može uveliko razigrati prostor i učiniti ga jedinstvenim. Ovo uključuje korišćenje od dvije do šest boja koje se nalaze jedna pored druge na spektru boja. Na primjeru ispod kombinovane su dvije analogne boje zelena i plava.

U trijadnoj šemi boja koriste se tri boje koje su ravnomjerno udaljene jedna od druge, formirajući trougao u spektru boja. U ovom slučaju, to su jarka narandžasta, plava i žuta.